If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
ferragosto jam devet

Ferragosto JAM 9 [FESTIVAL REVIEW]

Posted on 08/08/2016 by RollOver Beethoven

Ferragosto Jam jedan je od onih festivala koje sam uvijek htjela pohoditi ali nikada nisam. To se promijenilo ove godine kada smo produženi vikend u periodu od 4. do 7. kolovoza proveli na jezeru u Orahovici. S obzirom na činjenicu da svakim danom postajemo sve stariji i da s godinama naučiš kako bi bilo pametno provjeriti vremensku prognozu prije nego odlučiš provesti par dana u kampu u koji ideš prvi put, dvoje od nas odlučilo se za obližnji hostel dok se drugo dvoje ‘hard core’ brijača nastanilo pod vedrim nebom. I da, nebo je doista bilo vedro u četvrtak i dio petka, a svima je već poznato da je tako bilo do noći sa petka na subotu pa je tako uslijed kišurine koja je neumorno padala zadnji dan festivala otkazan. Bez obzira na to pozitivna energija mahom mladih i ludih ljudi, točnije njih nekoliko tisuća, koji su s nama plesali ta dva većinom sunčana dana osjetila se već pri ulasku na sam festival.

riječi: Tena Škiljević

Prvu večer smo odslušali uvijek sjajan ABOP i Kawasaki 3p nakon čega smo se lagano odšetali na set DJ Kneže koji nas je podsjetio na neke davno zaboravljene treš hitove. Floor je bio dupkom pun, a DJ Kneža nije primao glazbene želje iako smo, ‘veseli’ kakvi smo bili, preko nekoliko puta inzistirali na Neni Belanu i Ivoni. Kneža, ovim bismo ti se putem i ovako javno htjeli ispričati na tome jer znamo da ti nije bilo lako i zahvaliti ti se što si nam donekle uslišao želju i pustio Sunny Day. Nakon noći provedene u krevetu iduće smo se jutro pridružili svojim ‘hard core’ prijateljima u kampu koji su nas uvjeravali da se nikad nisu bolje naspavali. Roštiljalo se na svakom koraku, u jezeru čudno zelene boje kupala se masa ljudi i sve je doslovno mirisalo na sjajnu drugu večer festivala. Pogotovo ako uzmemo u obzir to da su se na stage taj petak penjali najdraži nam Muscle Tribe of Danger and Excellence i divna Josipa Lisac. Nakon najgoreg ručka u svemiru koji smo nakon chilla u obližnjem kafiću pojeli u restoranu u centru grada (ostali podaci poznati su redakciji TTv-a) polako smo se prebacili na livadu, to jest glavni Piknik stage. Malo je reći kako je doživljaj koncerta Josipe Lisac koja pjeva ‘O jednoj ljubavi’ i ostale svevremenske hitove, te razdragano u pauzama između pjesama oduševljeno pozdravlja ‘mlade divne ljude’ bio nenadmašan. A upravo je njen koncert bio i najbolji dio Festivala – koliko zbog činjenice da su nas u njen nastup uveli dečki iz Muscle Tribea (kombinacija vrijedna divljenja) toliko i zbog kiše (i najvećih kapljica kiše na svijetu) koja je počela padati pri kraju i nije nas omela nego, dapače, još više nabrijala da se na travi u ritmu hipnotizirajućeg Josipinog glasa popraćenog sjajnim glazbenicima ljuljamo još srčanije i pjevamo još glasnije. Nakon nje i na još većem pljusku odslušali smo i sjajan Atheist Rap nakon čega sam ja potpisala kapitulaciju i otišla do auta jer je kiša bila najjača, a ja na sebi imala minimum odjeće (da, bilo je i jako hladno). Naravno, oni hard core brijači s početka ovog teksta prebacili su se na jedini stage/birc iz kojeg se čula muzika jer su organizatori nakon koncerta Atheista odlučili kako je ipak pametnije otkazati ostatak live koncerata koji su se trebali održati te večeri.

Subotnje jutro donijelo je i malo sunca pa smo ohrabreno otišli čuti dojmove i vidjeti jesu li i kako tu noć preživjeli prijatelji u kampu. A priče o tome gdje su sve i kako spavali bile su u najmanju ruku fascinantne. Jedan od njih noć je tako proveo u toboganu. Da, U (!!!) toboganu, točnije u jednoj njegovoj cijevi (jer je druga bila zauzeta). Neki su se stiskali u šatorima, a većina ih je bila promukla. Odšetali smo se i do glavnog stagea kako bismo nastalu štetu o kojoj smo to jutro u hostelu samo slušali vidjeli i vlastitim očima. Prizor je bio tužan – stage se doslovno urušio od količine vode, zelena livada postala je blatno smeđa, a ekipa doslovno bila pokisla i načeta upalom grla i polubolesna. Bez obzira na to sa ‘#DobroJutro’ stagea čuo se bass pa smo odlučili iskoristiti neiskorištene bonove za cugu, obukli gumene čizme i zađuskali s nasmijanom ekipom koja je, uz nas, odlučila ostati ‘još samo malo’. Naravno, i taj su se dan palile vatre za roštilj, a atmosfera je bila jednako pozitivna kao i u četvrtak kada smo suhi i nepromukli stigli na Orahovačko jezero.

Kako sam kasnije saznala u subotu je u Zagrebu u parku Ribnjak organiziran i spontani ‘(Ne)Službeni Ferragosto Utješni Ribnjak After Party (Ispostava Zagreb)’ na koji nismo stigli (op.a. jer smo se na putu do Zagreba zaustavili na večeri u Našicama i cugi u Kutini), a upravo je sve navedeno još jedan dokaz veličine samog Festivala i energije ljudi koji ga pohode. Pozitiva, smijeh, puno cuge i sjajan line up – tako bi se ukratko moglo opisati iskustvo 9. Ferragosto JAM festivala. Vrijeme je ionako jedina stvar na koju nitko (pa ni organizatori Ferragosta) ne može utjecati. A ljudi, točnije ‘hejteri’, će ionakon uvijek ‘hejtati’. Srećom, oni su uvijek u manjini. Za kraj ne mogu a da ne pohvalim organizatore koji su nam za smiješnih 100 kuna koliko je koštala festivalska karta ponudili ono najbolje od urbane i aktualne glazbe koja dolazi iz Lijepe naše i regije. Ferragosto JAM: svjetski, a naše! Vidimo se 2017. na jubilarnom 10. izdanju.
P.S. Sve informacije o povratu novca, urnebesne fotke/impresije kao i LOST AND FOUND postove posjetitelja čitate ovdje.