If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Antenat unplugged coming up interview with Nenad Kovačić

Posted on 20/11/2013 by Youth Zion

[vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Reggae.hr – portal posvećen hrvatskoj reggae sceni slavi svoj četvrti rođendan dvodnevnim slavljem u zagrebačkim klubovima Masters i Močvara. U Mastersu će vas 29. Studenog zabavljati Egoless sa svojim live actom i kolektiv Slavonija Vibes Syndicate, a dan poslije je velika fešta u Močvari gdje će Antenat odsvirati svoj prvi ‘bezstrujni’ koncert. U sklopu toga naša Anita je napravila mini intervju s frontmenom Antenata – Nenadom Kovačićem.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Kad ste tek osnovali Antenat, tko ti je tada bio glavni glazbeni utjecaj, a tko ti je sada, nakon 16 godina, najveća inspiracija za stvaranje glazbe?

He he, sjećam se da sam u tom razdoblju brijao na majke, pipse i kojote 🙂 Izvor inspiracije se stalno mijenja. Inspiracija ne dolazi nužno samo od poznatih bendova i umjetnika. Možda čak i više ona dolazi od ljudi, muzičara/ki, koje susrećem u raznim životnim okolnostima i projektima pa muzicirajući s njima ili ih samo slušajući od svakog/e naučim nešto novo.

Na novom albumu “Izlet” imate doista zanimljiva gostovanja, tko su ti ljudi, kako je došlo do suradnje i da li će vam se netko od njih pridružiti u Močvari?

Snimanje albuma je uvijek dobar povod i prilika za ostvarivanje zanimljivih suradnji. Jako smo sretni i ponosni da smo konačno napravili zajendičke snimke sa dugogodišnjim prijateljima iz benda Joke: Julienom Bordier i Benoitom Templierom, MC-em i saksofonistom. Tu je i naša stara jaranica, Ane Paška, koja je zajedno sa mnom otpjevala Boliviju i Muzičku i Stanko Kovačić, široj publici poznat kao basist Stampeda, koji je na Boliviji odsvirao violončelo. U Močvari će nam se uz ostale goste pridružiti Stanko. Svirao je već s nama na promociji albuma, svidjelo se jako i njemu i nama, pa ćemo na obostrano zadovoljstvo ponoviti koncertnu suradnju.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”5279″ img_link_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Negdje sam pročitala da si u zadnjih šest godina par puta bio u Africi, kako je Afrika utjecala na tebe i tekstove za Izlet, jer djeluju poprilično mirnije od tekstova za prethodne albume, gotovo meditativno?

Sva putovanja pa tako i ona u Afriku me mijenjaju. Shodno tome valjda mijenjaju i tekstove, jer su tekstovi naravno, manje ili više direktan, odraz mog stanja uma. Generalno mi je lakše napisati tekst kada sam dislociran iz svoje svakodnevice. Mirniji je mozak, neke stvari postaju jasnije. Odlazak u Afriku je sve osim meditativan. Ono što je eventualno meditativno u vezi Afrike je kontemplacija poslje puta. Afrika je teška, iscrpljujuća, kaotična ali u isto vrijeme u tom svom kaosu je predivna i inspirativna. Opuštena i usporena. Nema smisla pričati o Africi, nju je jedino moguće doživjeti. Mnogi imaju dvije suprotstavljene slike kada razmišljaju o Africi. Ili imaju sliku prekrasnih prejzaža, divljih životinja i safarija, ili siromašne gladne djece i ratova. To su opasnosti od pojedinačnih priča na temlju kojih nastaju predrasude. Za razbijanje takvih predrasuda preporučio bih svima da pogledaju TEDex govor nigerijske spisateljice Chimamande Ngozi Adichie. Afro prizvuci na Izletu imaju zahvaliti Marku Gajeru i Borisu Vidoševiću koji su unjeli nekoliko zanimljivih ‘afro’ rifova. Pjesma koja je direktna posveta zapadnoj Africi, zapravo glazbi tog područja, koja je glavni motiv svih mojih putovanja u Afriku, inspirairana je rečenicom jednog Djembe majstora iz Burkine Faso – Zoumane Dembele, kod kojeg sam proveo 2 tjedna učeći zapadnoafričke ritmove. Prilikom jednog našeg razgovora, na moj upit zašto se ne preseli u Europu i tamo širi svoje znanje, Zoumana je jednostavno odgovorio: ‘tu na jugu, tu je snaga’. Ta rečenica je jako odzvonila u mojoj glavi, jer izgovorena iz njegovih usta izvrsno opisuje Afriku, afričku glazbu, kulturu i mentalitet. Ali i nadu. To je bila inspiracija za pjesmu Jug. I baš na toj stvari gostuje Julien Bordier, koji se igrom slučaja našao u Burkini Faso u isto vrijeme kad i ja.

Kakav je doživljaj vratiti se iz Afrike u ovu našu teško opisivu sredinu?

Naša sredina je za mene lako opisiva u usporedbi s afričkom. Jako volim putovati, ali se uvijek volim vraćati. Bez obzira na ovaj jad, čemer, mržnju i strah.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”5280″ img_link_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Tvoji tekstovi su uvijek, na tebi svojstven poetičan način, socijalno osviješteni. Kako doživljavaš ovo razdoblje, jel možeš u ovom trenu naći jedinstvenu svjetsku struju? Znamo kakve asocijacije bude npr. osamdesete, što misliš koje će značenje u budućnosti nositi “nulte” i “desete”.

Nisam kompetentan za davati neke velike analize, ali i ptice na grani su svjesne da smo dio velikih promjena (he he, one su najsvjesnije): klimatskih, društvenih, ekonomskih i osobnih. Pri čemu nikako ne mislim na majanske kalendare, pete dimenzije i slične bajke nego na stvarne, opipljive, mjerljive činjenice. Sve te promjene se događaju konstatno kroz ljudsku povijest, ali nikada brže nego danas. Već nam je svima dugo jasno da smo opsjednuti napredkom, egoizmom i antropocentrizmom zašli u slijepu ulicu, ali sad smo na njezinom samom kraju. Nema natrag, a nema ni preko. Nadam se da ulazimo u razdoblje u kojem više neće vrijediti ona poslovica ‘povijest se ponavlja’, jer se u protivnom više neće imati šta ponavljati.

Je li još uvijek “vrijeme povoljno”?

Nikad povoljnije!
What better place than here, what better time than now ?!
🙂

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]