If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Arctic Monkeys – AM

Posted on 17/11/2013 by donniebrasco

Nakon više uspješnih godina vladanja britanskom indie rock scenom i rušenja rekorda u prodaji albuma, ovi otkačeni „klinci“ nam predstavljaju svoj novi, peti po redu studijski album nazvan jednostavno „AM“ koji predstavlja pravo osvježenje i inovaciju u njihovom dosadašnjem radu.

RIJEČI: Edon Bralić

Riječ je o bendu koji je neprestano spreman na promjene i koji ni pod koju cijenu ne želi ostati na konstantom nivou nego neprestano unaprijeđivati svoj rad. Ovaj uradak je prava potvrda njihove glazbene zrelosti i kreativnosti te se Monkeysi nameću kao iznimno ozbiljan bend koji je spreman na velike pothvate u glazbenom smislu.

ArcticMonkeys

Monkeysi su ovim novim uratkom kročili na dosad nepoznat teren koristeći neke nove glazbene stilove, a u isto vrijeme dajući tim elementima svoj originalni pečat. I dalje vlada određena kohezija unutar grupe koja daje naglasak na grupnu suradnju, a ne pojedinca koji se ističe. Iako su njihovi žanrovski kolege Franz Ferdinand ostali zarobljeni u svom izričaju, Monkeysi su pokazali da su hrabri momci spremni na zaokrete bez obzira koliko ih to koštalo. Nakon drugog studijskog albuma bilo je očito da bend ima svoju podlogu u punku i da se oslanja izrazito na žestoku i beskompromisnu svirku. Međutim takav period se na ovom albumu nije nastavio prije svega zbog velikog utjecaja i traga Josha Hommea koji je u grupu unio elemente stoner rocka te ublažio onaj prvobitni agresivan zvuk Monkeysa na koji sam se navikao.

Uvodna stvar  „Do i wanna know“ donosi pomalo psihodelični ugođaj i atmosferu u koju je postavljen mračni gitaristički rif popraćen višeglasjem koji se sjajno uklapa u ritam. Sljedeća, i meni najdraža pjesma „R U mine“ koja je prošle godine objavljena kao pilot-singl također karakterizira mračni sabbathovski rif i višeglasje, ali ovaj put mnogo brži i agresivniji ritam.  „One for the road“ predstavlja dosta senzualniju i nježniju stvar u usporedbi s prve dvije te bih je nazvao tipičnom ljubavnom pjesmom u kojoj najviše do izražaja dolaze emocije. Svakom obožavatelju Black Sabbatha nikako neće promaknuti  „Arabella“ koja se diretkno oslanja na rif iz pjesme „War pigs“.  Riječ je neobičnoj kombinaciji bučnog hard rocka i lagane pop melodije uz solažu koje se ni Slash ne bi posramio. Poslije „ I want it all“ koja svojim jednoličnim ritmom i neprestanim ponavljanjem refrena pomalo podsjeća na Status Quo, dolazi red i na balade.  „No.1 Party Anthem“ je onako tipična senzualna balada odsvirana akustičnom gitarom, poslije koje dolazi i melodična laganica „Mad Sounds“. Što više idemo prema kraju albuma stječemo dojam  kako se radi o potpuno drugačijem bendu nego što smo se navikli.  „Fireside“ i  „Snap out of  it“  su tipični primjeri klasičnog britpopa te bi Monkeyse nepoznavatelj mogao zamjeniti za Oasis. Album je zaključen izvrsnom i pomalo pospanom laganicom koja se koja se oslanja na svoj emotivni refren te se na karakterističan način dotiče psihodelije kao koja pjesmi daje pomalo depresivnu atmoseferu.

Što reći na kraju nego da imamo priliku slušati jednu od najoriginalnijih rock grupa 21.stoljeća.  „AM“ je za Monkeyse predstavljao završni ispit zrelosti kojeg su uspješno položili. Pokazali su jedno odrastanje u glazbenom smislu te su svoj stil na novom albumu osvježili nekim novim elementima koji su im donijeli ozbiljniji, emotivniji i pomalo mračniji zvuk kroz kojeg su provukli svoj prepoznatljivi rukopis. Ovo više nije onaj klasični garage- rock zvuk kojeg smo navikli slušati, ovo je nešto skroz drugo. Nisu to više oni klinci koji pjevaju pjesmice o svojim tinejđerskim problemima, ovo su odrasli momci koji su spremni na velike izazove.  Tko zna što još možemo očekivati.