If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Baden-Baden i tjeskoba u Malom pogonu

Posted on 02/05/2016 by Ervin Felić

Odlučio sam napraviti jedan eksperiment i odraditi jedan cijeli koncert popivši onu mitološku „jednu pivu“ koja ne traži drugu i ljuljati se na muziku čistog pogleda i bistrih misli. Pripreme za ovaj odvažni poduhvat bile su prilično kompleksne, pogotovo što se tiče izbora same gaže budući da je tu trebalo pronaći određenu party ravnotežu, ekvilibrijum zabave ako želite, između umiranja od dosade i žeđi s jedne strane, pa tako odabrani bend nije smio biti nešto što ne volim i idem poslušati tek toliko da idem, a s druge strane nije ni smio biti nešto ekstravagantno, skupo i rijetko kako me kajanje ne bi pojelo iznutra više nego nepopijeni alkohol.

Savršena prilika tako se pokazala prošli četvrtak na koncertu jednog od mojih lokalnih favorita, benda Baden-Baden koji je u Malom pogonu Tvornice kulture promovirao svoj dugo iščekivani album, „La Drogue“. Odličan bend u malo promijenjenom sastavu, bez Toma Palinića na klavijaturama i dalje predvođen vokalistom Hrvojem Malićem o čijim sam energičnim i intenzivnim nastupima već pisao, bio je savršen izbor za moj trijezni izlazak usred tjedna. Badeni su inače dugo živjeli na staroj slavi i izvrsnom EP-u koji je u Zagrebu već možda i zaslužio epitet „kultni“, pa sam zapravo bio ekstremno zainteresiran čuti kako zvuči novi materijal. Singl i spot za „Drowning in Pussea“ izašao je kojih mjesec dana ranije i dovoljno me zaintrigirao za ostatak albuma jer ima dovoljno veze sa starim stvarima, ali daje i naslutiti neki mračniji smjer u kojem je bend odlučio krenuti, iako na trenutke zvuči malo trashy Marilyn Mansonasto.

Koncert je počeo s novom stvari „Of Fear“, ako se moje trijezno uho dobro sjeća, i već sam tu počeo imati problema s entuzijazmom i drvenim nogama kojima nije bilo do čagice. Moram tužna srca izvijestiti da se kroz cijeli koncert to nije uspjelo promijeniti. Onaj originalan, moćan zvuk koji su imali jednostavno se nije našao na njihovom novom materijalu. Čak i taj neki mračni elektropop i industrial koji bi trebao biti okosnica albuma u velikoj je mjeri izostao i imao sam osjećaj da riječi „buka, tama i tjeskoba“  kojima su opisali novi album predstavljaju identitet kojem bend teži konceptualno, što se vidi prema odličnom dizajnu albuma i popratnih materijala, kao i u nastupu benda, ali taj efekt nikako nije postignut u glazbi, unatoč očito velikom uloženom trudu. Krajnji produkt zvuči jednostavno generički i dosadno. „Baden-Baden mi je postao dosadan“ je pogana misao koja mi se uvukla u svijest dok sam tako ispijao vodu u pozadini sa starim ljudima pa je naravno zaključak koji sam izvukao bio taj da sam možda ipak trebao popiti još koju pivu. Da cijeli nemili događaj bude još tužniji, koncert je bio obilježen lošim razglasom, mikrofonom koji je odbijao surađivati s Malićem, i totalno beskorisnim ženskim bek vokalima koje na trenutke nismo čuli, a na trenutke smo se pitali zašto ih čujemo.

Svoju bistrost u jednom sam trenutku izjednačio s neobjektivnošću pa sam malo prošarao publikom koja mi je, izuzev prvih par redova hardkor fanova, izgledala jednako razočarano, popričao s par ljudi i sakupio neki generalni dojam koji bi se dao sažeti riječima „kaj je ovo?“. No, odsvirali su i par mojih favorita kao što su „Honigmund“ i „It’s You“ na kojima mi se po licu razvukao glupavi cerek, a glava počela njihati, no to nikada ne bi potrajalo duže od jedne pjesme. Cijelo iskustvo koncerta na kraju brojim kao poprilično razočaravajuće.

Želim pamtiti Baden-Baden kao bend koji su prije bili pa tako mislim da ću sljedeći put na njihov koncert otići kad izdaju neki „Best of“ album koji će zapravo biti re-izdanje njihovog prvog EP-a za koji sad mislim da je nažalost bio i vrhunac ovog nekada svježeg, drugačijeg i odličnog benda.