If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Bass Invaders reunion party INTERVIEW

Posted on 14/10/2014 by Ervin Felić

Svaki respektabilni partijaner s početka stoljeća sjeća se legendarnih partija Bassinvadersa, jednih od začetnika hrvatske Drum & Bass scene, kolektiva koji je napunio svaki floor na kojem se pojavio i svojim projektima i kolaboracijama stavio Zagreb na kartu svijeta elektroničke glazbe. Svaki respektabilni partijaner će vam isto tako, zamagljenih očiju dramatično uprtih u prošlost, pričati da su tadašnji tulumi bili nešto sasvim drugo i da si mi klinci ne možemo predočiti atmosferu, komunikaciju, dobru elektroniku, potoke pive i stiskavce u kojima su oni imali prilike uživati svaki vikend.

E, pa, čini se da ćemo ipak dobiti svoju šansu doživjeti sve to jer Bassinvadersi ove subote organiziraju svoj reunion u KSETU-u, na flooru gdje je sve počelo. Obećavaju zapaliti floor kako samo oni to mogu, ali i pokazati što su naučili u šestogodišnjoj pauzi. Ususret partiju, razgovarao sam s članovima i članicama kolektiva o povijesti Bassinvadersa, elektroničkoj sceni nekad i sad, pitao sam ih kako funkcionira Drum & Bass suradnja unutar kolektiva, te je li elektronička glazba još uvijek pretežito muški sport.

U svakom slučaju, obujte (i po potrebi očistite od prašine) svoje najotpornije plesne cipelice i vidimo se u KSET-u na još jednom legendarnom tulumu Bassinvadersa!

Bassinvaders je bio projekt koji je zagrebačkoj publici niz godina nudio najbolje od drum&bass i breakbeat glazbe, uz još čitavu paletu žanrova kao što su jungle, nu skool breaks, electro, turntableism, dancehall, UK hardcore. S kojim je ciljem osnovan kolektiv i koje mjesto je zauzimao na zagrebačkoj sceni? Odnosno, vidite li se više kao sastavni dio tadašnje clubbing scene, ili više kao underground pokret?

JUICE: Cilj je bio vrlo jednostavan – voljeli smo drum&bass kojeg se u to doba vrlo rijetko moglo čuti po zagrebačkim klubovima, pa smo odlučili poduzeti nešto da to ispravimo. Osjećali smo se dijelom tadašnje klubske scene. Kao jedan od crewova/programa smo svjesno i aktivno pokušavali surađivati i imati što bolje odnose sa svima ostalima s kojima smo dijelili sličnu publiku. Iako su se od tada mnoge stvari promijenile, još uvijek smatram da je to jedini način za održivu, zdravu i živahnu scenu.

Bili ste poznati kao vrlo složni kolektiv, možete li nam reći više o funkcioniranju Bassinvadersa kao tima glazbenika, jeste li jedni drugima pomagali u kreativnom procesu i surađivali u produkciji? Jesu li postojale kreativne razlike unutar kolektiva?

JUICE: Većinu vremena je svako brijao svoj film, naravno u okvirima tih zajedničkih glazbenih interesa zbog kojih smo se i okupili. Svaki je od DJ-a bio slobodan predstavljati glazbu koja mu je u tom trenu bila najinteresantnija, pa se tako na našim tulumima uvijek mogao čuti čitav spektar d&b-a, od najdubljih atmosfera do najcrnje tvrdoće. Dotakli smo se kroz godine i brojnih drugih srodnih stilova poput breaksa, dubstepa, garagea i dr. To je i bio jedan od razloga zbog kojih smo publici bili interesantni, i po čem su naši tulumi bili posebni.

Jedno pomalo nostalgičarsko pitanje. Vaši tulumi su bili legendarni i čini se da vam nikad nije bio problem napuniti bilo koji floor. Možete li izdvojiti neki koji vam je posebno ostao u sjećanju?

CHATKO: Već sam o tome i prije pričao no najdraži su mi tulumi bile «domaćice», pogotovo tulac 30.8.2008. – rasprodan Aquarius, svi se vratili s mora, samo domaći lineup, a ekipa na flooru luđa nego ikad. Sada ću priznati nešto što nikome nisam, morao sam se sakriti ispod pulta i pustiti suze od cijele te pozitiva atmosfere. Radosnice.

JUICE: Bilo ih je puno, ali izdvojio bih gostovanje Johna B-a u prepunoj dvorani Pauk – tada sam gledajući to more ljudi shvatio da smo stvarno nešto dobro napravili i spontano gradeći priču došli od dva balavca koji vrte par ploča u nekoj rupi do ozbiljne klubske večeri koja je zasigurno ostavila trag na zagrebačkoj sceni.

DORA: Kao što je Chatko rekao, domaćice su uvijek imale poseban štih. Nekako mislim da smo mi uvijek najviše uživali u njima jer je bilo najmanje stresa i baš smo se mogli zguštati. Ali od gostovanja mi je u predivnom sjećanju ostao tulum s Makoto i Deeizm. Deeizm ima stvarno predivan glas koji te hipnotizira, a Makoto je u ta tri sata prošao kroz sve stilove dnb-a.

Doveli ste nam i mnoge strane DJ-e i MC-ove, kao što su Marcus Intalex, Jenna G & Kabuki, ASC, Phace, Boj Lucki, Friction, Makoto & Deeizm, Alix Perez, John B, Ed Rush i DJ Wildchild, samo da spomenem par imena. S kim ste imali najbolju suradnju i od koga ste najviše naučili?

CHATKO: Definitivno najopušteniji i najpristupačniji bio je Chris iz BluMarTen-a, jako smo dobro kliknuli. Jako «open-minded» lik, o svemu voli pričati, uživa u životu, hedonizmu, putovanjima i slično. Mogli smo pričati cijelu noć, no morao je i u nekom trenutku stati za gramofone i zabaviti ljude. Također mi je u dobrom sjećanju ostala Kabuki, Misanthrop i Jenna G.

JUICE: Ne bih nikoga posebno izdvajao, ali moram reći da su gotovo bez iznimke svi bili iznimno otvoreni, pristupačni i prizemljeni. Bilo je tu super iskustava i iznimno mi je drago da sam imao priliku upoznati neke od svojih glazbenih uzora.

DORA: Moram priznati da su svi gosti koje sam ja imala prilike ”dadiljati” bili vrlo simpatični, od Frictiona, Jenne G i Kabukija, Makota i Deeizm i dr., no nažalost obično su im letovi bili kasni i nije bilo puno vremena za druženje prije njihovog nastupa pa tako ne stigneš puno pričati s njima. Obično sam te neke priče o sceni i trenutnim kretanjima u dnb-u najviše vodila s kolegama iz Ljubljane, Drumwise (moja druga ekipa <3), koji su često bili kod nas i kod kojih smo mi često znali ići tulumariti.

Jenna G and Kabuki LIVE

Veliku ste važnost polagali i na vizualni identitet kolektiva, je li vizualna strana Bassinvadersa esencijalan dio vašeg identiteta? Tko se brinuo za plakate i letke?

JUICE: Od početka smo puno pažnje polagali na vizualni identitet, kako na plakate i flyere tako i na vizuale u samome klubu. Smatram da je to sve sastavni dio iskustva clubbera, od trena kada ti netko da flyer u ruku, pa do samog izgleda kluba na dan događanja – probali smo o svemu voditi računa, koliko smo mogli. Većinu plakata i flyera sam dizajnirao ja, a pomogli su i Iva Čular, talentirana dizajnerica iz Samobora koja je taj dio priče preuzela na sebe tijekom naše predzadnje sezone.

Kakva je bila podjela rada unutar kolektiva? Jeste li svi radili sve ili ste imali nekakvu specijalnost, nešto u čemu je svatko od vas bio najbolji?

CHATKO: Mladenački zanos, zalet, entuzijazam – svima nam je to bio hobi pa smo se tako i krpali. Apropo specijalnosti – kod nekih su bile više izražene, kod nekih manje, ali smo funkcionirali dobro čak i kada je bilo momenata kada nismo funkcionirali. Sve u svemu, izvrsno iskustvo, putovanje, s ljudima koje i dan danas rado imam u životu. Naravno, sada puno manje nego bih volio obzirom da je ovih dana svatko u svome i jako se teško uspijemo uhvatiti zajedno. Ali kada se nađemo, to bude bum-tres-bam!

DORA: Drugi crewovi su se znali šaliti da smo kao mala vojska haha. Mislim da smo bili vrlo disciplinirani oko cijele organizacije i promocije. Neki su imali posebna zaduženja, ali su svi uskakali gdje god je trebalo kako bi se stvari napravile na vrijeme. Kako nam je bilo važno da večer tuluma ispadne onako kako smo zamislili, tako nam je bilo bitno i da se sve prije toga odradi kako se spada.

Dora, ti si se u početku brinula za odnose s javnošću a kasnije si sudjelovala i kao DJ-ica. Je li to bio tvoj prvotni cilj kad si se priključila kolektivu ili si podigla slušalice na nagovor ostatka kolektiva?

DORA: Niti mi je to bio prvotni cilj niti su me nagovarali. Sve je nekako išlo svojim tijekom. Prije nego što sam se uopće pridružila kolektivu počela sam kupovati ploče za svoj gušt. Onda nisam uopće razmišljala o tome da bi DJala, nego sam jednostavno neke najdraže stvari htjela imati na vinilu. Moj mladenački entuzijazam (hehe) i ljubav prema toj glazbi su prepoznali i Invadersi koji su me pozvali da se priključim kolektivu. Kada sam se ”okuražila” i okušala u DJanju imala sam punu potporu kolektiva koji mi je stvarno puno pomagao i gurao me. A moram i Bastu spomenuti koji me trpio doslovno svaki dan jedno poduže vrijeme dok sam vježbala na njegovim gramofonima. Zahvaljujući njihovoj pomoći i iskustvu koje sam pokupila, nakon umirovljenja Bass Invadersa završila sam kao gostujući rezident Drumwise ekipe u Ljubljani što je bilo jedno predivno iskustvo. To mi je nekako popunilo prazninu koja je nastala nakon što su se Invadersi povukli sa scene. Stvarno sam uživala u tome.

Martina, kako bi ti opisala svoju ulogu unutar kolektiva? Neizostavan si dio ekipe i uskakala si svugdje gdje je trebalo, koji su tvoji razlozi priključenja kolektivu?

MARTINA: Razlozi priključivanja – ljubav prema dnb glazbi, a što drugo. Imala sam već iskustva u organiziranju dnb događanja i kad su me pitali da im se pridružim pristala sam. Ušla sam kao zadnji član kolektiva i moja uloga u organizaciji nije bila toliko konkretna kao kod drugih članova, jednostavno sam bila tu i pridonosila crewu koliko sam mogla. Cijela ta priča i ljudi koji su u njoj, toliko su mi se podvukli pod kožu da sam se iskreno iznenadila.

Ines, ti si bila prva VJ-ica kolektiva, kakva ti je bila suradnja s dečkima prije nego su vam se priključile Dora i Martina? Što se promijenilo nakon njihovog dolaska?

INES: Suradnja s dečkima je bila ravnopravna i komplementarna, a nakon što su došle cure imala sam manje posla.

Elektronika je oduvijek, nažalost, bila pomalo muški klub, zašto još uvijek ima tako malo DJ-ica na sceni, po vašem mišljenju?

DORA: Nekako sam dojma da ima danas dosta DJica. Barem mi se čini da skoro svaki put kada vidim neku najavu za party, vidim na line upu i neku DJicu. Mislim da je stanje po tom pitanju puno bolje nego prije. Moguće da je tome tako i zato jer je glazbu danas puno lakše ”nabaviti”.

Na koji način bismo mogli pojačati prisutnost žena na DJ i VJ ‘sceni’? Koja bi trebala biti uloga medija? Imate li kakav savjet za novu generaciju djevojaka koje se žele baviti elektroničkom glazbom?

DORA: Kao što sam rekla, čini mi se da danas ne manjka ženskih DJa (ili ih barem ima više nego prije 10 godina). Uloga medija je ona koju si ti sama stvoriš jer društvene platforme su sve preuzele.  Iskreno, nemamo neki poseban savjet osim puno vježbaj, budi pošten i uživaj o tome što radiš.

MARTINA: Etta James – It’s a Man’s Man’s World …. But it wouldn’t be nothing
 without a woman or a girl…

Raspad Bassinvadersa za mnoge je bio neočekivan. Zašto ste odlučili završiti suradnju? Jesu li razlozi bili unutarnji, kreativne razlike i neslaganje unutar kolektiva, ili više vanjski, zbog kretanja u elektroničkoj glazbi? Kako često čujemo, „dubstep je ubio drum&bass“, jeste li osjećali da Bassinvadersi više nisu relevantni na sceni toliko podložnoj promjenama?

CHATKO: Ništa od navedenog. Kolektiv je bio jako zreo i skladan no stanje na sceni i trendovi nisu. Uvijek sam govorio Gekki da smo mogli napraviti još veće stvari, i gurao neke svoje skrivene-neskrivene želje (op.a. DJ Marky open air). Sva sreća da je glas razuma pobijedio jer kada pogledam koliko je dobrih i kvalitetnih crew-ova radilo tako velike produkcije pa ih publika nije pratila, i na kraju zbog ljubavi prema glazbi završiš u dugovima. Uostalom, tko kaže da je Dubstep ubio D&B? Koliko vidim, u zadnje 3 godine življi je nego ikad!

JUICE: Bilo je upravo suprotno, Bassinvadersi su se imali potrebu mijenjati i evoluirati, ali smo kroz godine naučili publiku da od nas očekuje vrlo prepoznatljiv stil i brand. Zajednički smo zaključili smo da je bolje umiroviti priču nego na silu mijenjati i nametati publici neke stilske zaokrete koji im možda nisu interesantni.

MARTINA: Ma ko kaže da smo se raspali, pa vidite da radimo! 😀

Bass invaders in Aquarius with John B, Misanthrop & L-Vis 1990

Kao veterani zagrebačke elektroničke scene, možete li iz svoje perspektive opisati kako su scena i publika drugačiji danas od dana kada su Bassinvadersi punili floorove?

CHATKO: Danas su druga vremena. Digitalno, sve dostupno, profil clubbera se jako promijenio. Prije je to bilo puno drugačije, ništa nije bilo dostupno, nisi imao BBC 1xtra, Rinse FM, Soundcloud, Mixcloud, Boiler Room, pa čak je i YouTube još uvijek bio «samo» servis za pogledati kratki video. Sve u svemu, prije su ljudi takvu glazbu mogli slušati isključivo na pločama, nitko nije imao trake doma, drugačiji je bio vibe, atmosfera. Daj zamisli, čuješ stvar za koju ne znaš kako se zove, ono, odvali te. I ponovo se za mjesec dana vratiš na Bass Invaders party da je čuješ. Nije bilo Shazam-a, SoundHound-a, bilo je osobno – ideš do DJ-a i pitaš. Čista komunikacija – toga je bilo. Ne kažem da je nema danas, ali malo je to ipak drugačija komunikacija – svedostupna – ipak su ono bila neka romantičnija vremena. Užas, probudili ste nostalgičara u meni. Sve u svemu, tu, na toj prekretnici, smo nekako rekli da je dosta. Idemo u mirovinu kada smo na vrhu, da nas se pamti samo po dobrom, a ne kao crew koji se fura na staru slavu. Baš kao što je i Seinfeld napravio.

Što očekujete od Reuniona Bassinvadersa u KSET-u ovaj tjedan i što publika može očekivati od vas?

CHATKO: Ništa drugo nego vrhunsku vibru – neku fuziju old meets new school. Doći će stare garde, a nadamo se i mladih naraštaja, da osjete kako je to nekad bilo i u čemu je cijeli taj fuss o legendarnim Bass Invaders žurkama. Jer uistinu, bez imalo zadrške, kada se sjetim, pogotovo prvotno kao clubber, bili su legendarni.

Možemo li ovaj reunion protumačiti kao novi početak Bassinvadersa?

CHATKO: Ne bi išao tako daleko. Nazovimo ovo druženjem starih prijatelja, «ljubavnika», znanaca. Jedna večer – večer za gušt. Kako bi se reklo, malo ali slatko.

Kako biste opisali nasljeđe Bassinvadersa? Što ste učinili za zagrebačku scenu i jeste li otvorili put nekim novim elektroničkim klincima?

CHATKO: Možda jesmo, možda nismo. Ne možemo biti toliko tašti da kažemo da jesmo, pogotovo zato što nismo jedini koji su radili vrhunske žurke. Bilo je tu puno programa i crew-ova. Recimo iako ne D&B crew, svakako bi istaknuo Groodanje ekipu koji su nam svima jako dobro utabali put, pa je tu Breakalicious ekipa, Confusion ekipa i njihovi urnebesni tulumi, moj prvi crew JabbaTon, Breaklectica, spomenuti Dirty Beatz-i, Kingston/Seasplash. Ma svi smo gurali. A jesmo li svi zajedno učinili nešto za scenu, jesmo. Sada ako pitamo koliko, ne može se to izmjeriti no možemo reći da je to bio, i još uvijek je, jedan sasvim prirodan proces – evolucija, i kada pogledamo gdje smo sada, svakako možemo zahvaliti cijelom tom procesu.