If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

CHUI – THE SECOND ARRIVAL

Posted on 28/01/2014 by Marijan Brazda

Film noir… Ako se mene pita jedna od najljepših pojava u svijetu filma, dominirana gustom i moody atmosferom, ali i najbitnijim elementom u toj jednadžbi-glazbom… Dragi čitatelji, ovdje pred nama nalazi se jedno malo remek djelo instrumentalnih albuma koji bi bez problema mogao poslužiti kao zvučna kulisa u tim filmovima; svaka pjesma kao da ide niz ruku s kišnom večeri, uskim mračnim uličicama, velikim neonskim natpisima i cigaretom u ustima…da…ovaj album je toliko dobar…

Što se tiče samog zvuka, album bi se najbolje mogao opisati kao spoj Miles Davisa, Franka Zappae i Davida Axelroda, ali i s malim prizvukom Morphinea, naravno sve je to jako dobro izmješano tako da unatoč prepoznatljivim utjecajima ovaj album stvara svoju vlastitu glazbenu dimenziju i pruža slušatelju fantastičnu glazbenu podlogu. Ovaj album ipak je najbolji u pružanju gotovo idealnog spoja elektronike i jazza, u kojem elektronika igra manje bitnu, ali presudnu ulogu, dok je jazz glavna sila koja sve to drži na okupu i vodi slušatelja kroz ovu glazbeno-eksperimentanu priču.

Album počinje pjesmom Chui’s Waltz, čiji me apstraktni početak podsjetio na pjesmu Time od Pink Floyda. Nakon minute tih zvukova odjednom se kreće probijati snažan i pamtljiv riff koji je pametno korišten kroz cijelu pjesmu, ne ograničava ju, nego joj daje prostora da diše. Ista se stvar može reći i za sve ostale pjesme na albumu – da je svima njima dano prostora za opuštanje, ali i za agresivnije djelove. Iako je svaka pjesma na albumu priča za sebe, zanimljivo je kako fino pašu jedna uz drugu; nema one “crne ovce” koja se zna potkrasti na svakom albumu tek tako da popuni mjesto. Ovdje svaka pjesma svoje mjesto i zaslužuje. Već spomenuti utjecaji poput Franka Zappae ili Morphinea mogu se primjetiti u pjesmama Venus vs Mars i Hypnodrome, ali ti su utjecaji kao što sam već spomenuo minimalni te se njima ne narušava stabilnost svake kompozicije s albuma.

Sve u svemu, ugođaj albuma je neprocjenjiv, gotovo i romantičan, a moja daleko najtoplija preporuka dolazi na samom kraju albuma uz pjesmu Chui is Here to Stay uz koju je najbolje jednostavno sjesti u ugodan naslonjač i zapaliti cigaretu…i pustiti brige na pašu…da ovaj album je toliko dobar…