If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Cigarettes After Sex i ambijentalni dernek u Tvornici

Posted on 19/06/2017 by Ervin Felić

U utorak navečer sam obuo svoje najcrnje tenisice i nakon kratkog probnog zurenja u njih krenuo prema Tvornici na malo sanjivog njihanja i nakrivljenog smješkanja uz Cigarettes After Sex, brooklynški ambient pop sastav koji je postao iznimno popularan u jako kratkom vremenu, sudeći po masi uzbuđene mlađahne ekipe koja je napunila Veliki pogon. Cigarete su meni dosta drag bend zbog svog mekog zvuka ljepljivog od slatke melankolije i lirike koja odražava i neku moju zaljubljivost i sklonost tvrdokornoj romantici. Volio bih reći da sam fan, no na koncertu sam vrlo brzo shvatio da bi takva izjava bila preuranjena.

foto : Matej Požega

Naime, i ovo će dosta ugroziti moj autoritet kao autora recenzije ali nećemo se lagat’, ja sam bio uvjeren da bend predvodi žena. Nakon više mjeseci slušanja sam jednostavno uzeo zdravo za gotovo da sneni, nikotinsko hrapavi glas pripada ženi koja pjeva o zaljubljivanju, svom zaštitničkom stavu i ispričava se što ne može kontrolirati svoju privrženost koja pod utjecajem pića ponekad prijeđe u agresiju. U glavi sam zamišljao bolno iskrenu, kako bi moja rodbina u njemačkoj rekla, romantisch-aggressiv damu umornu od svijeta i iskreno, bio sam pomalo razočaran kada je na pozornicu stupio Greg Gonzales, svaka mu čast na doista jedinstvenom vokalu. Bio sam razočaran zato što riječi pjesama kao što su „Nothing’s Gonna Hurt You Baby“, „Each Time You Fall in Love“, u kojoj se onda valjda Gonzalez obraća sam sebi, i „Affection“ gledane iz muškog kuta zvuče pomalo generički i obično. Iako mi „K“ u kojoj poziva izvjesnu Kristen da mu se vrati sad ima puno više smisla, tako da okej, moja greška.

Osim tog malog danka neiskustvu, bilo mi je dosta dobro. Album prvijenac koji je izašao tek prošli petak ispunio je sva moja očekivanja i održao bend na liričkoj i glazbenoj razini koju su postigli u EP-u koji je, jeste li znali, izašao 2012. godine i ostao svima ispod radara dok nije, u još jednom primjeru bizarne nepredvidivosti recepcije kulturnih proizvoda, eksplodirao na internetu pet godina kasnije. DEČKI su jako dobro uigrani i zvuče odlično uživo, čak i u prepunom Velikom pogonu i kiksevima opreme unatoč. Pažnju mi je dosta plijenio bubnjar Jacob Tomsky jer nikad nisam vidio da netko toliko nježno palicama mazi svoj instrument pa sam razmišljao kako sviranje bubnja u dream pop ili ambient pop bendu sigurno donosi neku razinu frustracije. Ipak, uho mi je najviše zapamtilo gitaru samog Gonzalesa koji doista nosi cijeli bend.

Ono što moram primijetiti jest da su Hrvati uvjerljivo najgori shoegazeri ikad. Ne razumijem odakle nama kao narodu dolazi taj navijački instinkt gdje zadovoljstvo znamo pokazati samo urlikom i dizanjem kažiprsta u DI-NA-MO-ZA-GREB stilu. Hrvati su valjda jedini narod koji ambient pop mogu pretvoriti u dernek. Desilo mi se da me, u jebiga neizbježnom guranju kroz publiku, opsovala brucošica šokirana činjenicom da ljudi drsko prolaze kraj nje kad ona stoji u drugom redu s ogromnim ruksakom u koji je, sudeći prema veličini i napetosti, ukrcala još dvije male crno odjevene kolegice. Htio sam je zamoliti da šuti i gleda si u cipele kako priliči, ali sam na kraju odlučio pokazati primjerom i tužno produžio dalje. Na kraju sam svoje mjesto našao kraj par adolescenata koji su na „Keep on Loving You“ trljali jedno po drugom, on ruke na bokovima ona drži kosu u punđi, kao da svoj novi materijal na pozornici izvodi Two Chainz ili netko sličan i više vrijedan guzičnog grindanja. Da ne spominjem činjenicu da sam pola koncerta gledao kroz tuđe mobitele. Ipak, nisam se dao smesti i stvarno sam uživao u tugici i laganim rifovima koji su dolazili s pozornice. Cigarettes After Sex sad slušam malo drugačijim ušima ali svejedno mi je jako drago da sam ih čuo uživo.