If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

#CROATIANTRAGEDIES

Posted on 10/04/2014 by erica

Opće je poznato kako Hrvati puno kukaju, ali osim toga imamo i smisla za humor. Ivan Alagić, Nandi Butara i Davorin Ćuti – ekipa iz Hrvatskih tragedija u sve to uključila je još i maštu i dobila zanimljive hrvatske memove koji posjećaju na poznati ‘#First World Problems’.

Sve je počelo prije otprilike dvije godine kada je Ivan Alagić na svom Facebook profilu objavio nekoliko novinskih članaka ukazujući na nepravilnosti što je izazvalo lavinu komentara istomišljenika. Ubrzo su počeli razmjenjivati informacije i podataka je bilo sve više što je urodilo zasebnom stranicom pod nazivom Novinarenje. Kritiziraju neprofesionalnost, površnost i neobjektivnost naših novinara.

Godinu kasnije nastala je slična stranica Popularenje gdje se fokusiraju na znanost, umjetnost i pop kulturu. Nedavno su na istoj stranici objavili nekoliko memova te su reakcije bile jako pozitivne te su se odlučili na novi projekt – Hrvatske tragedije.

Danas, kada je gotovo sve on line, a ono što nije kao da se nije ni dogodilo, internet novinarstvo postaje sveprisutnije. Bombandirani smo svakojakvim informacijama, bitnim, nebitnim, zanimljivim, manje zanimljivim, provjerenim i neprovjerenim. Moramo priznati da je malo korisnih informacija, a jako puno žutila, nažalost. Pišu li novinari prema zahtjevima čitatelja ili su samo nekreativni? A kreativci, znaju li oni pronaći granicu? Na Popularenju je tako objavljena slika gdje je umjetnica izradila šator od sirovog mesa, dok na drugoj najprije proguta boju te povračanjem iste nastaje djelo.

Hrvatske tragedije prikazuju razne probleme i problemćiće s kojima se svi susrećemo – od najbanalnijih do ozbiljnih – uz dozu humora. Uz tekst tu je i pozadinska fotografija koja upotpunjuje doživljaj.

Koliko je samo mladih plakalo jer je otkazan Terraneo? Koliko vas se uključilo u stranku, a još niste dobili posao? Koliko je mladih u brizi jer nema novca za poticaje? To su samo neki od zanimljivih memova ove fantastične ekipe.

Kako je došlo do Novinarenja, Popularenja i na koncu Hrvatskih tragedija?

Novinarenje je nastalo prije dvije godine kao kritički osvrt na novinske naslove i tekstove. U fokusu je bila (ne)objektivnost, (ne)pismenost i (ne)profesionalnost novinara u medijima. Popularenje je nastalo godinu kasnije . Tematski slična stranica koja je više usmjerena na popularnu znanost, umjetnost i pop kulturu. Nedavno smo objavili seriju od nekoliko slika pod nazivom Hrvatske tragedije. Reakcije čitatelja su bile jako dobre pa smo odlučili pokrenuti posebnu stranicu.

Kako komentirate tezu novinara kako isključivo žuta štampa prodaje novine te da oni nude ono što se zaista i traži?

Mislim da žuta štampa ne prodaje novine, nego novine prodaju žutu štampu. Nije uopće smisao pisati ono što publika želi čuti. Za to, u konačnici, postoje posebna glasila. Bit novinarstva je informirati čitateljstvo o relevantnim stvarima na objektivan način. Nebitne stvari će čitatelji već pronaći ako ih zanimaju.

Je li vas hrabrost prozivajući pojedine novinare i medije zbog površnosti i neprofesionlanosti koštala?

Zasad nije, osim nekoliko provokacija nekih ozbiljnijih problema nismo imali.

Jesu li ove satirične objave Tragedija ljutnja na društvo koje ponekad zamaraju i stvari koje ne bi trebale?

Nikako, nema tu ljutnje. Nebitne stvari nas zamaraju, to je nekako općeljudski. Hrvatske tragedije su neke specifičnosti kulture u kojoj živimo oblikovane kao nešto tragično. Svatko je sigurno čuo ili čak izgovorio neke od tih rečenica. Važno je nastojati ne opterećivati se nečime što ne utječe bitno na nešto što radimo.

Jeste li očekivali ovako pozitivan odjek u ovako kratkom periodu? Koja je bila najzapaženija ‘Hrvatska tragedija’ i što je tomu razlog?

Očekivali smo da će Hrvatske tragedije privući veliki broj pratitelja, ali ne ovoliko. Do sada je nauspješnija bila baka kojoj obitelj kasni na ručak, a ona strepi da će se sve ohladiti dok oni dođu. To je svakodnevna, dobronamjerna jadikovka s kojom se svi možemo poistovijetiti. Ne samo kod Hrvatskih tragedija, ideje s kojima se možemo poistovjećivati i prepoznati ih u svome okruženju su uglavnom uspješne.

Među vama ima i psihologa, imate li neki savjet današnjem društvu?

Teško je to reći u par rečenica.

Pročitala sam kako se pripremate za suradnju s jednom osječkom Udrugom za snimanje dokumentarca o novinarskom manipuliranju. U kojoj je fazi taj projekt?

Da, radi se o Udruzi Novi film. Kompletan materijal je snimljen, u tijeku jemontaža. U neko skorije vrijeme film će izaći na svjetlo dana. Bit će to mocumentary o tome kako se stvara javno mišljenje i o novinarskom manipuliranju u istraživanju stavova.