If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Dino Dobošić: Uživam u stand up-u, bilo bi sjajno da mogu i živjet’ od toga (INTERVIEW)

Posted on 06/02/2014 by MAD(ia) MEN

Dino Dobošić – lik kojem sam se preko nekoliko puta od srca nasmijala i kojem sam (srećom) samo nekoliko puta odmah nakon nastupa rekla što o njegovom nastupu mislim. Naravno, bila sam brutalno iskrena, ali sam smetnula s uma da ne možeš baš čovjeku koji je prije svojih prvih nastupa imao nevjerojatnu tremu i na pozornici dao stvarno sve od sebe odmah nakon istog tog nastupa i pitanja: E, Tena, kak ti je bilo? u facu sasut: Pa, ne znam… one dvije fore ti baš i nisu bile smiješne. Srećom, s vremenom sam mu naučila lagati nakon nastupa, a biti brutalno iskrena u neformalnim druženjima mjesecima nakon toga. Šalu na stranu – Dino je komičar za kojeg ćete (ako kojim slučajem već niste) sigurno još puno toga čuti i osoba za koju ste sretni ako poznajete. Prvi i budući koraci u stand up-u, nastupi na hrvatskom i engleskom, publika koju voli ili ne voli… samo su neke od zanimljivih tema kojih se Dino dotakao u intervjuu koji slijedi.

Komičar, atleta, Čakovčanin, floor-filler… Što još? Drugim riječima, od kud ti na zagrebačkoj plaži?

Pa u Zagrebu sam se našao zbog posla kao i većina dotepeneca (se veli „dotepeneca“ u množini?). Kad se ukazala prilika za premještaj unutar kompanije zgrabio sam je k’o Bandić lopatu. Jer još uvijek ne zarađujem dovoljno pričanjem pa triba i radit. Ae.
Atleta 🙂 Moram priznat da mi godi ovaj pridjev. Dino atleta 🙂 Nije da baš ima istine u njemu, ali jebiga i Nives Celzijus se nije pretjerano bunila kad su joj dali Kiklopa. Floor filler ne bih komentirao 🙂

Ostanimo malo na stand up-u. Kako je ta priča počela, kako se razvija i gdje si do sada sve ljude tjerao na smijeh?

Uf, godina i pol’ je već prošla od prvog nastupa u Studiju Smijeha (Comedy club u Vlaškoj, preko puta Petrove crkve) i sjećam se da sam bio super nervozan. Na putu gore te prati ogromna doza anksioznosti pomiješana sa suicidalnošću, jer, realno, mozak zna da si mogao bit doma i gledat Breaking Bad. I ako baš nemaš sreće, pored tebe je neki stariji komičar koji ti namjerno daje krive savjete, jer je to jedini način da se i on zabavi na open micu (hvala Miranda). Ali sam nastup je bio ok, nervoza je trajala do trenutka kad sam se uhvatio za mikrofon, onda se prepolovila, ali osjećao sam se skroz prirodno i skužio sam da ga naprosto volim držat u ruci. Mikrofon. Vjerujem da ovako izgledaju i memoari Jenne Jameson 🙂 Ima još soft pornografije; u prvom nastupu sam i skinuo hlače za potrebu neke fore. Loša je bila fora, ali sam pobjedio. Mislim da se nisam osjećao jeftino zbog skidanja niti da je to razlog pobjede. Na drugom open micu, finale, sam isto bio prvi, bez skidanja hlača, tak da sam dobio odgovor. Nagrada je bila žuti G-Shock sat koji stalno nosim. Ljudi ne pamte imena, ali sam nakon jednog nastupa čuo neku curu „ma onaj sa žutim satom“. Tak da mi je to trademark 🙂 Uglavnom od početka je dobro krenulo, a onda je trebalo ozbiljnije početi proširivati i dorađivati tekst – bilo je boljih i lošijih nastupa.
U međuvremenu sam ih odradio brdo po Hrvatskoj, najviše u Zagrebu, pa Slovenija, Srbija – e Srbija, Beograd, najdraži nastup u Domu omladine, krajem prošle godine, ispred 600 posjetitelja na regionalnom natjecanju novih stand up komičara gdje sam dobio najviše glasova. Ispred tri Srba. Publika je glasala za Hrvata, malog atletu floor-fillera iz Čakovca. U centru Beograda, ima 150 metara do konja na Trgu :). Pa onda Berlin; u zadnje vrijeme se dosta koncentriram na prevođenje svog materijala na engleski jezik, imam manje nastupa, jer se želim isprobat vani i radim na tome punom parom.

Biti komičar, iz prvog lica. Scary?

Biti komičar, iz prvog lica. Scary?

Najgora stvar koja ti se može dogoditi na pozornici tijekom nastupa?

Najgore je kad napraviš mini skretanje od onoga što želiš reći pa improviziraš jer u trenutku govora ne znaš di zapravo ideš s tim i završiš u Mordoru, bez izlaza, na mjestu tame 🙂 i nikome nije smiješno i do kraja pokušaš neku ad-hoc foru bacit, ali si se već toliko zakopao da ne znaš ni sam kaj si na početku htel reć. E TO je sranje. Ali brzo nastaviš dalje i bude ok (smijeh).
Na te stvari se navikneš i naučiš se izvlačit i to je proporcionalno iskustvu. Hekleri su uvijek loša stvar. Mislim dobra je stvar ako imaš normalnog čovjeka koji ti dobacuje, ali kultura heklanja kod nas još nije stasala. Uglavnom su to pojedinci, mužjaci u svom selu ugroženi pojavom novog mužjaka, koji artikulacijom vrši okupaciju nad ženkama njegovog područja. Tak se barem meni čini. I ne možeš s njim voditi raspravu. Ne možeš mu vratiti. Isto kao što ne možeš replicirati onom liku s youtube-a koji veli da propaganda, to što većina kažu, da ovome, nije istina.
Još jedna stvar koja je loša, ali je volim, je kad hipsteri sjede u publici. Pod ‘hipster’ ne mislim na glazbu koju sluša ili kak se oblači, pod hipster mislim na osobu istančanog estetskog ukusa koja u životu nikad ništa konkretno nije radila, osim složila fakat jeben tumblr profil. Jer da je dotičan hipster nešto radio u životu shvatio bi da treba puno truda i rada da bi se približio onome čemu težiš, a to je da budeš bolji, da se približiš vrhu, u ovom slučaju stand up komedije. Okružen sam uglavnom ljudima koji su DJ-evi, partijaneri, modni blogeri, izlazimo svi zajedno na opskurnija mjesta u Zagrebu, ali te ljude je zajebano nasmijat. Odnosno, oni misle da ih je zajebano nasmijat jer već u startu znaju da hrvatska stand up komedija ne valja. Kak’ bi i mogla valjat’, pa gledali su Parks and recreation. To valja. Samo Cristiano Ronaldo valja, kužiš. I Messi. Samo njih dvoje se nađu i igraju na dva gola. Cijeli ostali nogometni svijet ne postoji. Inače su jako open-minded i nisu skloni predrasudama. Ili bar to misle. Nekad baš želim imat hipstera u publici razbit mu taj prorijeđeni brk zajedno sa zapadnjačkom pop kulturom integriranom u njegov mindset; volim mu pokazat da je u krivu i zabit mu to prek skinny hlača u guzicu. Inače volim svoje prijatelje. <3

Kako netko može znati je li zaista smiješan ili ne? Je li ‘open mic’ zaista najbolji test za nečije stand up sposobnosti ili postoji i neki malo manje brutalan put za one sramežljivije?

Iskreno, ne znam. Mislim da trebaš prije svog prvog open mic-a znat kako će publika reagirat na foru. Barem u nekoj mjeri. Ali opet s druge strane postoje radionice stand up komedije; vjerujem da se da istrenirat i nastup i trema. Najbolje je naprosto otić’ na stage. Osjećaj je neopisiv! 🙂

Nakon što je Ivan Šarić u javnost plasirao uspješan viralni video Hire me Jon Stewart na tom si valu sa svojim Take me with you Ivan Šarić zajahao i ti. Objasni nam pozadinu svega toga. Kakve su bile reakcije, što je rekao Ivan, jesi li na kraju krajeva svime bio zadovoljan?

Kad je Ivan izbacio taj video, baš sam radio svoj Facebook page i webicu  pa sam skontao da bi bilo kul ako malo zajašem njegov val (znam da je surfer i da se neće naljutiti) i ispromoviram te sajtove. Zapravo je mali PR trik taj video reply na njegov video, koji je prava job aplikacija napravljena s nekom fensi kamerom, helikopterom, tamburašima, imao je čak i jebenog patuljka, a ja sam u 24 sata s frendovima (ovi hipsteri od prije, za to su super, dizajn, video ovo ono 🙂 ) sve zajedno snimio (s mobitelom), editirao, montirao i upload-ao i skupilo je unutar 72 sata 15.000 pogleda. Bilo je objavljeno i na RTL-u, tako da je posao jumpstart-anja web sajta i page-a odrađen, iako, realno, moj video je sranje 🙂 Mislim snimljen je mobitelom. Jedino što sam prije tog videa editirao su bile krstitke od kumčeta. Jedva sam Premier cracknuo.

Kasnije sam ga i upoznao i nastupao s njim, zapravo sam dobio gažu na temelju tog videa. Super lik, još bolji komičar. Gledao sam ga u Beogradu gdje je doslovno pomeo. Moji prijatelji hipsteri bi rekli da nije baš nekaj na televiziji. Onda im želim nauditi.

Uz sve navedeno nedavno si pokrenuo i iznimno uspješan Facebook page ‘Kad živiš u Zagrebu’.

Koncept je preuzet, a ima i dosta drugih sajtova gdje su GIF-ovi u kontekstu komentara. Razlika je u tome što je moj vrlo osoban. Kad živiš u Zagrebu iz moje perspektive.
Svakodnevne situacije s kojima se može povezat brdo ljudi. Garantira brdo lajkova, što znači visok visibility. Što znači da ako ja u info stavim svoj Facebook page i web page, vidjet će ga puno ljudi. U početku je bila ideja da služi kao bova, odnosno plovak za navedeno. Ali s vremenom mi je prirastao srcu. Prava zabava.

Nekako imam osjećaj da si ti u svemu što radiš jednostavno (brutalno) iskren… Dakle, nema neke dublje filozofije. Je li u tome tajna dobrog komičara?

Vrlo je jednostavno. Uvjeren sam da ne možeš bit dobar komičar ako pričaš o nečemu o čemu nemaš pojma. Užasni sam antiteist, jako volim znanost i recimo da filtriram kompletan pogled na svijet kroz tu prizmu. Što mi prilično olakšava stvar, jer puno stvari na ovom planetu je suludo ako razmišljaš empirijski. Mislim da sam jako strastven u zagovaranju svojih stajališta. Čak i debil. Ako mi ne vjerujete možemo se koji put napit’ zajedno prije izlaska, garantiram da će pola ekipe otić doma prije nego što ja završim. Mrze me zbog toga neki.

‘Studio Smijeha’ – drugi dom, učionica, nešto treće ili pomalo od svega navedenog?

Tu sam odradio svoj prvi nastup, Marina Orsag me navigirala kroz sve to, najviše volim tamo nastupati. Najviše zbog publike, ljudi imaju kulturu dolaženja na stand up i znaju uživati. Isto je s kazalištem – da bi uživao u predstavi, moraš imat’ kulturu dolaženja. Ne možeš osvojit na Radiju 101 kartu za Gavellu, doć prvi put i uživat u Ledi. Bit će ti sranje.

Prvi i zadnji nastup – kakav je feeling sad a kakav je bio tad?

Treme s prvog nastupa se naprosto ne želim prisjećati. Ne želim se prisjećati situacije kada sam s rolama htio izvest’ skok preko lanca na parkingu ispred pune terase kafića i prosuo se. Gadno je bilo. A zadnji nastup je bio u zadružnom domu u Ivanskoj kraj Čazme. Mirisalo je na debakl, jer prije stand upa je bio neki ples, pravi kulturni događaj u tom mjestu, ljudi, staro i mlado su bili obučeni za ić’ na misu i u glavi sam već cenzurirao dijelove teksta. Onda je Marina (Orsag) prvo poslala maloljetne doma, stare pripremila za skandal i cijela večer je prošla odlično. Mislim da je Omer Hodžić, kolega komičar iz Mostara, bio sjajan. Imao je fore o drogama, ekipa u Ivanskoj se smijala k’o da im je zadnje.

Budući profesionalni i životni DD planovi…

Pa planiram isprobati svoj stand up vani, na engleskom govornom području. Trenutno radim na tome i volio bih prebacit profesionalno težište s posla kojeg trenutno radim čim više na stand up. Uživam u tome, bilo bi sjajno da mogu i živjet od toga.

Za kraj nabaci neki savjet za sve one koji bi se voljeli okušati u stand up-u…

Savjet… hmm… Dođite na open mic, potražite me, sigurno ću vam neki savjet uvalit pa da i meni bude smiješno. 🙂