If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

ESC LIFE [INTERVIEW]

Posted on 13/04/2015 by RollOver Beethoven

Indie rock četvorka ESC Life dolazi u Mali pogon zagrebačke Tvornice kulture u četvrtak, 14. svibnja kad će promovirati svoj prvi album “Access All Areas”. ESC Life postoji od jeseni 2013. i čine ga glazbenici koji više od desetljeća sviraju na alternativnoj sceni. Nastali iz bendova različitih glazbenih usmjerenja (Hemendex, ST!LLNESS, Man Zero, Umor), željeli su bend koji bi povezao njihovu ljubav prema jednostavnim i zaraznim pop melodijama te distorziranim gitarama. E pa točno mjesec dana prije koncerta popričali smo s Antom Ljubičićem – gitaristom ESC Lifea (ali i ST!LLNESSa).

RIJEČI : TENA ŠKILJEVIĆ

Dakle, za početak, od kud vi na plaži iliti kako je priča o bijegu (od) života započela?

A eto, došli mi malo, ponijeli punjenu papriku i onaj portabl frižider pa pravac u Omiš na plažu.  ESC Life zapravo postoji već nekoliko godina, ali samo kao ideja. Naranča, Elvis i ja znamo se s koncerata i foruma više od desetljeća. Išli smo jedni drugima po koncertima, svirali smo na nekim mjestima zajedno, viđali se po KSET-u i ostalim klubovima. Ideja za bend je zapravo došla dok smo chatali na internetu. Naranča i ja smo pričali kako bi bilo dobro napraviti neki zajednički bend, bilo je tu raznih koncepcija, ali nekako smo se složili da bi bilo zabavno napraviti “obični” rock bend po uzoru na bendove koje mi volimo i uz koje smo odrasli. U isto vrijeme Naranča je to isto valjda dogovarao s Elvisom pa je bilo logično da se okupimo zajedno. Trebalo nam je vremena da prijeđemo s riječi na djela. Na kraju smo u roku od mjesec dana našli bubnjara Sanjina kojeg je predložio Brane iz Umora. Naime, njih dvojica sviraju zajedno u bendu. Bilo je zabavno svirati s čovjekom koji nije imao nikakvog iskustva s tim što smo mi naumili svirati. Par mjeseci kasnije uvježbali smo pola sata materijala i počeli nastupati.

S obzirom na činjenicu da je bend (koji postoji od 2013. godine) većinom sastavljen od publici više-manje poznatih glazbenika mislite li da vam se bilo lakše ili teže etablirati na tzv. debitantskoj glazbenoj sceni?

Pa lakše je s obzirom da svi imamo koncerata i kilometara u nogama tako da nije bilo nekakvih trema, ali i znamo više-manje sve cake. Pomogla je i činjenica da smo s godinama sviranja na “underground” i ovoj malo popularnijoj sceni upoznali jako puno ljudi, bilo da je riječ o organizatorima koncerata ili jednostavno o ljudima  koji podržavaju glazbu. Puno njih je spremno pomoći, tako nam je Tomislav Vranić Vrana radio layout za ploču, Vatroslav iz Benchwarmersa nam je dao fotku za cover, a izdaje nas PDV reggae mecene Vedrana Menige.

Kako je došlo do suradnje s Markom Mrakovčićem – koproducentom na albumu Access All Areas?

Naranča i Mark su surađivali na snimanju zadnjeg albuma Nine Romić. Taj album je sniman uživo, točnije, cijeli bend je svirao zajedno u prostoriji. To smo i mi htjeli probati. Zahvaljujući Sanjinu i dobroj volji ljudi iz Močvare, dobili smo na korištenje svoj prostor i miksetu. Naš prijatelj Brle je uštimao bubanj, Mark nas je snimio u dva dana i još smo kod njega u studiju odradili vokale i miks. Doduše, čovjek se i namučio s našim prohtjevima jer je osnovni zahtjev bio – OVO NE SMIJE ZVUČATI K’O FOO FIGHTERS i ne smije zvučati kao snimka iz 2015. Mislim da smo to postigli. Album zvuči otprilike onako kako mi zvučimo live. Znači više nam je stalo do nekakve tečnosti albuma, nego do toga da sve bude savršeno odsvirano, posloženo i polirano.

Pjesme su na engleskom. Samim time nameće se pitanje vezano uz proboj na strano tržište. Je li to neki ultimativni cilj ili imate onaj ‘ako prođe, prođe’ stav?

Iskreno, ne zamaramo se previše s tim. Nama je cilj zabava i sviranje, imamo svi dovoljno godina da ne očekujemo kuće i automobile od glazbe. Pjesme na engleskom će nam pomoći da malo više putujemo po Europi i pijemo dobre pive, a guzica će nam vidit’ puta.

SuperUho, turneja po jugoistočnoj Europi kao prateći bend i predgrupa legendarnom glazbeniku Grantu Hartu, predgrupa kultnom indie rock bendu Sebadoh u Tvornici… Respektabilno s obzirom na to da ste sve to odradili prije predstavljanja debitanstkog albuma. Zar ne?

Tu se vraćamo na ono pitanje od ranije o tome je li nam lakše nego drugim debitantima. Elvis i Grant su prijatelji već par godina jer je Elvis bio Grantov tour manager i vozio ga na zadnjoj turneji. Javio mu je da imamo novi bend i da sviramo neke njegove pjesme na koncertima. Suradnja se onda sama nametnula. Inače, sviranje s Grantom je bilo vrlo poučno i zahtjevno, a turneja je bila vrhunska. Jelo se, pilo se, jako se puno i pilo i jelo u Skopju, a vrhunac je bilo putovanje Sofija-Zagreb i višesatno čekanje na granicama. Na SuperUho nas je zvao Mate Škugor s  kojim je valjda svatko tko nešto svira surađivao i kojeg također svi znamo dugi niz godina. Što da kažem, čisti nepotizam, mito i korupcija.

S obzirom na to da ste u ovom prethodnom slučaju bili birani, na koji ste način vi birali bendove koji će nastupati na promociji albuma ‘Access All Areas’ 14. svibnja u Tvornici?

Pa Mark nas je producirao i drag nam je k’o čovjek, nadaren je i ima vrhunski bend. Ivana Grobenskog iz Lolite smo također upoznali, vrlo nadaren, svirali smo zajedno s njegovim drugim bendovima pa bi bio red da dijelimo pozornicu i s Lolitom. Doduše, najvažnije nam je to što su pristali svirati za besplatno pa onda sav profit možemo zadržati za sebe i potrošiti ga na hranu i piće.

A kad smo već kod albuma… Dakle, devet autorskih pjesama i instrumentalna obrada pjesme ‘Ostani uz mene’ Nene Belana – kome je ova genijalna ideja pala na pamet i kako je do te ideje uopće došlo?

Mi već duže vrijeme štujemo kult Nene Belana. Čovjek je pop genijalac, odličan je gitarist i pjevač. Neko smo vrijeme išli svako Valentinovo na njegov koncert. Iskreno, više se ne sjećam kako nam je “Ostani uz mene” pala na pamet. Tražili smo neku stvar koju bi mogli svirati kao surf punk instrumental i ova se nametnula. Na mojoj svadbi smo svirali i verziju s vokalima. Kad smo je snimili, poslali smo je Neni, dao nam je svoj blagoslov uz primjedbu da imamo par krivih tonova.

Kako izgleda tipična ESC Life proba i kako uspijevate uskladiti živote, druge bendove, poslove i ostale stvari koja nisu ESC Life sa ESC Lifeom?

Tipična proba je takva da Naranča ili ja trčimo s posla, da nas Elvis čeka pola sata ranije i štima si zvuk, dođe Sanjin. Onda prvo malo tračamo  pa onda pričamo o prog rock i AOR bendovima iz osamdesetih. Pa Naranča izbacuje trivije o albumima i pjesmama koje samo on zna. Ja se žalim na svoj radni dan i pričam što je koji političar izjavio i vjerojatno im idem na živce s tim pričama, kao što idem na živce i ST!llnessu kad počnem pričati o politici. Kada se spremamo za koncert, proba traje možda sat vremena. Kada radimo nove pjesme, traje malo duže. Popijemo po pivo i svak’ kući pjevajući. Kad idemo negdje svirati van Zagreba, onda smo k’o budale na maturalcu, samo što više nismo u stanju tulumariti kao nekad. Ne igra više ni partijanje do zore pa onda ujutro na posao. Penzija.

Svrstavaju vas u indie rock. Koji je po vašem mišljenju (osim sveprisutnog ZAMP-a) najveći problem te scene?

Ja iskreno ne znam više što znači to indie rock. Mislim da kao žanr indie rock ne postoji. A što se etiketa tiče, više manje je svejedno koja će te izdavačka kuća izdati. Ove naše “velike” kuće su u europskim omjerima sitniš, većina hrvatskih bendova koje cijenim ne želi imati posla s njima i žele raditi sami svoje.  Neću previše kriviti ni medije, jer cijela ta priča kako se ne daje prostora nekakvoj urbanoj glazbi podsjeća na priču kokoš-jaje. Je li estrada popularna zato što narod voli sranje pa se to vrti u medijima ili je narodu mozak ispran zato što im se puštaju sranja u medijima? Ne znam, a sve me manje to i brine. Ako si spreman nekoliko godina jest govna i svirati po svakoj rupi gdje te hoće gledati, a imaš OK materijal, možeš uspjeti. Dokaz su Brkovi, Dječaci i M.O.R.T. Druga opcija je da te pod svoje uzme neki badžo, gura te u medije, na tebi zaradi pare, a ti dobiješ svojih pet minuta slave i kitu u guzicu kad prestaneš donositi novce. Gledam ovaj Voice i X faktor. Što ti vrijedi sav talent, a tamo ima vrhunskih talenata, kad ćeš nakon showa u najboljem slučaju doći u ruke nekom od “autora” koji nam prodaju muda pod bubrege već desetljećima. I onda se još ljute kad im kažeš da im je glazba sranje i što im ne milujemo ego. Nažalost, mediokriteti vladaju, ali tako je oduvijek bilo.  Mislim da ni ZAMP nije toliki problem, ili ćeš biti u njihovom sustavu ili nećeš. Mi smo izabrali biti njihovi štićenici jer je jednostavno tako lakše i mislim da autor zaslužuje nekakvu naknadu. Isto tako uzimam sebi za pravo, kao član i autor, postavljati pitanja što se događa s mojim novcima. Isto tako mislim da je besmisleno davati 150 tisuća kuna jednom autoru da napravi album na engleskom jeziku, kad se za te pare može snimiti pet albuma. Trenutno, barem u Zagrebu, domaća scena nikad nije bila jača i brojnija, a onda vidiš Porin i dođe ti malo da povratiš sam sebi u usta. Mlađi su skontali mogućnosti internet promocije, postoje još uvijek neke radijske postaje koje puštaju tu nezavisnu scenu. Jednostavno, ako želite otkriti nešto novo, sve vam je puno pristupačnije nego prije deset ili petnaest godina. Ako želite podržati glazbenika, dođite mu na koncert, kupite CD ili ploču i šaljite njegove pjesme dalje. Eto, nadam se da sam bio barem donekle koherentan u iznošenju svojih stavova.

Album izlazi na vinilu i na bandcampu. Očekujete li neku zaradu veću od one za kavu? Može li se danas uopće zaraditi klasičnom ‘CD mi je u CD shopu’ spikom ili je internet i to ubio?

Ne može, nije se moglo ni prije deset godina, a kamoli sada. Odlučili smo se na ploču jer će audiofil prvo tražiti nju. A i lijepe su. Tiskat će se tristotinjak komada, bit će u dućanima, ali vjerujemo da će se najviše prodavati na koncertima. A ako netko nema para, album će biti na bandcampu, youtube-u pa nek skida, sluša, hvali, pljuje, kako mu drago.

Budući planovi, albumi, pjesme, svadbe, koncerti, suradnje… Sve nam recite! 🙂

Pa počelo se raditi na novim pjesmama ESC Life. Ali tek trebamo promovirati ovaj album. Planiramo svirati za početak po Hrvatskoj i Srbiji. Najesen ćemo sredit i evropsku turneju. Upoznali smo jako drage ljude iz benda Remedy iz Graza pa i s njima dogovaramo neke zajedničke svirke. Cilj nam je i otići do Skopja jer imaju najbolji roštilj u bivšoj Jugi. Moj san je napraviti turneju Gospić-Knin-Sinj-Imotski. O tim gradovima se priča kao o rupama gdje se ništa ne događa, a imaju najbolju publiku i organizatore. Osjećaš se kao da si im član familije. ST!llness 30. travnja slavi deseti rođendan u KSET-u, pa nakon toga u Judinom drvu u Splitu, a trebamo i taj album dovršiti i snimit. Naravno uz sve to treba voditi uzoran obiteljski život, provoditi vrijeme sa suprugom, pogledati sve kuharske reality emisije, pogledati sve sezone svih serija ikad, igrati se s psom i otići bar jedan dan na neki od festivala.
Sve detalje o koncertu potražite ovdje. Vidimo se u Tvornici!