If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Franto the clown

Posted on 01/03/2019 by Tena Škiljević

Klaun, glumac, komičar, imitator… Sve je to Romano Dautanac – svestrani umjetnik koji već godinama uveseljava sve s kojima se nađe u društvu. Svoje diverzantske glazbeno-klaunske akcije izvodi od sjevera do juga, prošao je kartu Hrvatske uzduž i poprijeko, a usput i provjerio klimu Slovenije, Austrije i Engleske. Povod razgovoru njegov je cirkuski one-man-show ‘F for Franto‘ koji će 5. ožujka u 20 sati izvesti u zagrebačkoj Medici. Riječ je o performansu u kojem izvođač igra 28 karaktera povezanih u 28 skečeva. Kako sam kaže ‘kameleonska brzina preobrazbe iz minute u minutu odvodi nas do mađioničara i njegovih trikova, pantomimičara, akrobata, klauna, trenera nevidljivih životinja, specijalnog frizera, pračovjeka i mnogih velikih zvijezdi, kao što su Elvis Presley, Sylvester Stallone i S.Dali! I sve to uz posebnu interakciju s publikom (uz minimalan tekst na engleskom, cijeli show baziran je prvenstveno na vizualnoj komediji)’. S Romanom ali i s Fratom popričali smo o klauniranju, egu, planovima, edukaciji ali i o tome kako se i zašto postaje klaunom…

Gdje završava Romano, a počinje Franto? Za početak reci nam nešto više o ovom prvom…

Jedan pokazuje istinu o drugom, a drugi o ovom prvom. Cijeli se život odvija u beskonačnim krugovima gdje je početak ujedno i završetak. Na početku dakle samo lake teme – filozofija i smisao života, normalno. Gle, svaki od likova ima svoje polje djelovanja. Romano mora plaćati režije, popravljati instrumente i nositi osobnu okolo, a Franto si može dopustiti da mu ništa od toga nije uopće jasno… ni zašto, ni kada, ni kako?

Predstavi nam sad Frantu malo detaljnije… tko je, što je, od kud dolazi, zašto ne priča – sve nam reci 🙂

Franto Frantic je bačen na ovaj planet prije par minuta. Uvijek prije par minuta. On je beba u tijelu odraslog čovjeka. I, kao sve bebe, on je gotovo svetac. Vrlo brzo se pojavio na pozornici, a sve češće ga guraju i u PR odjel. I govori, kako da ne! Dođi vidjeti i ćuti!

Kako se postaje klaun i može li se klaunom uopće postati ili je to nešto što na neki način već moraš imati u sebi?

Moj veliki učitelj Jango Edwards govori da je klaun jednostavno sloboda. U trenutku rođenja svatko je od nas bio čisti klaun. Nije imao naciju, religiju, kreditne kartice, strah, zavist. Od tog trena nadalje počinje predaja i kad si odrastao već si sve to negdje na putu pobrao. Postati klaun zapravo znači izboriti se za povratak te ultimativne slobode.

Kada si se ti prvi put ‘zaklaunirao’?

Od trenutka rođenja, pa do neke treće godine traje intenzivno klauniranje! Vrhunske izvedbe. Pogledaj svuda oko sebe, ekipa u tim godinama su čisti klauni!

Jesu li klaunovi zapravo odrasli ljudi koji ne žele odrasti?

Problem s komedijom je što je nitko ne shvaća ozbiljno, rekao je Mark Twain. I nije svatko tko stavi crveni nos odmah klaun. Jedan klaunski učitelj je otišao čak tako daleko da tvrdi kako mrzi klaune! Zbog toga što je u karijeri vidio jako malo dobrih, kaže – u cijeloj generaciji jedan do dva! Slažem se s njim, ali i ujedno cijenim kad netko odluči ići tim putem… kroz vrijeme se vidi koja je prava motivacija i možeš li doći do potrebne iskrenosti ili si samo netko s ružnom kričavom perikom tko misli da je popikavanje smiješno samo po sebi.

Kako si se i gdje sve educirao?

Jednostavno sam krenuo nastupati s apsurdnom i blesavom poezijom koju sam pisao – jedino što sam imao prije 15-ak godina! U bircevima, na kojekavim umjetničkim večerima. Ubrzo su se ljudi više smijali tome što radim, pa sam jednostavno nastavio dodavajući muziku, kostime, igranje s maskama, pokretom… Tada osnivamo i prve bendove i nadrealne projekte, pa i prvi klaunski duet – tako kolega Deki i ja krećemo izvoditi po ulicama, po galerijama i kazalištima, u vrtovima i privatnim stanovima. Poslije toga dolaze pozivi na razne festivale, projekte, radionice, slijedi nekoliko internacionalnih turneja (Njemačka, Poljska, Italija, Engleska, Španjolska…), sve naučiš u praksi ako znaš slušati, gledati i stalno riskirati. Uz sve to, morao sam se hvatati i knjige da si donekle pojasnim neke osnove, pa sam do dana današnjeg napabirčio MA iz filozofije, nakon toga diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti, a prošle se godine vratio iz Barcelone (Noveau Clown Institute) sa službenom diplomom na kojoj stoji: „BA in Clowning (Earth of Fools)“. Tako sam postao jedan od samo 5 ljudi koji kod nas imaju dokaz za titulu: „profesionalni jocker, zabušant i luda“!

Je li te prije same izvedbe te u samoj pripremi iste strah da nećeš biti shvaćen ili smiješan? Ako to nije neki strah s čim se sve boriš dok radiš na nečem novom ili staješ pred publiku općenito?

Tenzija i napetost je uvijek tu, svaki put kao da je prvi! Ali nekako znaš da je to dio cijele priče i dok stupim prvim korakom na pozornicu odjednom sve postane jasnije nego ikad prije u životu. Kad su ga pitali isto pitanje, Keith Richards je rekao: „Kad stanem na pozornicu, odjednom se probudim!“

Što te sve inspirira?

Sve što promatram. Pa i promatranje samo! Ljudi, situacije, svakodnevnica, bebe kada uče hodati, starci kad se uče održavati u hodu, smijeh samom sebi kad u drugoj sobi zaboravim zašto sam iz prve sobe krenuo tamo.

Treba li za bavljenje ovim poslom imati izražen ego? Drugim riječima jesu li klaunovi najveći, nazovimo ih tako, egomanijaci ili ima i većih u nekoj drugoj grani umjetnosti?

Hehe, posvuda samo egomanijaci! Ali istina je da je situacija paradoksalna, to već znamo svi – najveći egoisti zapravo žude na najvećom pažnjom. To su kaktusi s onim najljepšim cvjetovima i slatkim plodovima, skrivenim iza tisuća bodlji, da se pjesnički ovdje ovako odrazim. I sad – kad se tek počinješ izražavati i nastupati korisno je valjda da te nešto gura na svjetlo pozornice, da riskiraš i drzneš se. No poslije možeš biti dobar tek toliko koliko uspiješ odbacivati te zidove ega.

Što te sve čeka nakon cirkuskog one-man-showa 5. ožujka u Medici u Zagrebu? Gdje će te se sve moći vidjeti, čuti, dotaknuti…? Ako se ne varam, odlaziš u Barcelonu…

Već tjedan nakon velikog domaćeg previewa 5.3. (utorak) u Medici odlazim u Barcelonu izvesti taj show nekoliko puta zaredom– pred studentima spomenutog Noveau Clown Institute i kabaretskom španjolskom publikom, a sve pod budnim okom učitelja Janga Edwardsa koji je od zajednički pronađenih materijala i režirao ovaj show. Nakon još nekoliko završnih probi i njegovog konačnog odobrenja, krećemo s organizacijom EU turneje po festivalima i klubovima. Fijuuu!

Kako roditelji gledaju na tvoje zanimanje? Može li se od ovoga uopće živjeti ili imaš i onaj konvencionalan posao koji plaća račune i puni frižider?

Posljednjih par godina se nekako uspijevaju poklopiti projekti i pozivi na nastupe da uspijevam preživjeti od izvođenja posvuda. Uvijek je frkovito – s jedne strane svi ti prilaze i govore kako nam smijeha i opuštenosti nužno treba više i da si im promijenio dan svojom izvedbom, a ti istovremeno muku mučiš sa sklapanjem novog kostima, žicama za gitaru i računima za struju. Ali nema nazad – uvijek kad se iskreno bacim u ono što vjerujem da je bitno i smisleno, vrati se nekako. Lova je pretvorba energije – pa vjerujem da ako se izborim za slobodu osmijeha, s druge će to strane pokriti sve što treba. Nepredvidivo je da, ali se do sada uvijek tako uspijevalo poklopiti. Na dnu si – odjednom zvoni telefon i evo poziva na turneju, iz vedra neba! Samo dočekati taj trenutak, to je često uff…..

Da nisi klaun bio bi… što i zašto baš to?

Kad su me kao klinca pitali što bi htio biti kad odrastem, odgovorio sam ponosno: „glumac u crtanim filmovima“! I odmah me neki stariji klinjo poklopio s komentarom da to uopće ne postoji. Nakon što mi se svijet tada po prvi put srušio, briznuo sam u plač i pojurio kući. Ipak sam se nakon nekoliko metara zaustavio i uzvratio mu uzdignutim prstom: „To postoji i ja ću to biti!“ Evo, mislim da sam mu na kraju ipak dokazao! 😉

Imaš li ambicija educirati druge klaunove?

Sasvim sam slučajno bio pozvan da održim radionice amaterima, pa nakon toga već uznapredovalim izvođačima, a onda i profesionalcima – i uživao sam (kažu da je bilo na obostrano zadovoljstvo)! Uvijek me neobično obradovalo moći pomoći nekome da na svom putu otvori mogućnost za korak od točke A do točke B. Prikupljam vježbe, sistem se polako gradi prema iskustvima, uspjesima i greškama na koje nailazim, i ubrzo se nadam sve češćem takvom radu.

Za kraj reci nam nešto više o svojoj bližoj i daljoj profesionalnoj budućnosti…

Nastupati i donositi osmijeh bilo gdje, bilo kada i za bilo koga! Nadam se da će show radnog naziva „F for Franto!“ (još su moguće zadnje izmjene naslova nakon Barcelone) uspjeti u tom naumu, pa tako – producenti, menadžeri i agenti koji čitate ovaj tekst, javite se i doprinesite što boljoj profesionalnoj budućnosti jednog visokoobrazovanog lakrdijaša! 😉

Poruka za sve one koji razmišljaju postati klaunovi je…?

Prilika koji si dobio u ovom životu upravo je pronaći samoga sebe. I zato nikada ne odustaj od svojih snova! Jer ako ti odustaneš od njih, tvoji snovi će odustati od tebe.

Be the first to leave a comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *