If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
inMusic

The Heavy, Monoswezi, The Kooks, Wilco i Skunk Anansie dodani lineupu 11. INmusica

Posted on 03/02/2016 by RollOver Beethoven

Uz ove impresivne bendove iz naslova teksta jedanaesti INmusic festival uveličat će Florence + The Machine, PJ Harvey, Yeasayer, Pat Thomas and Kwashibu Area Band i mnogi drugi, a festival se na Jarunu u Zagrebu održava od 20. do 22. lipnja 2016. godine.

Pa krenimo redom… Jedan od najboljih novijih britanskih live bendova, The Heavy, donosi emotivni, zarazni i sjajno odsvirani soul-rock podebljan snažnom dozom hip-hopa. Tijekom dugogodišnjeg prijateljstva i zajedničke ljubavi prema glazbi, posebice prema vintage R&B-u, gitarist Dan Taylor i pjevač Kelvin Swaby oformili su vlastiti bend. Pod imenom The Heavy su uz distorzirani zvuk gitare i emotivni vokal koji često podsjeća na Princea te zajedno s glazbenicima koji su im se pridružili počeli stvarati vlastitu glazbu. Nakon nekoliko singlova, The Heavy su u jesen 2007. godine objavili debitantsko studijsko izdanje – ‘Great Vengeance and Furious Fire’. Odmah su oduševili pjesmama koje sažimaju ljepotu soula, funk ritam, hip-hop elemente te čvrsti zvuk garažnog rocka, a među glazbenim znalcima album je postao instant klasik. Unatoč sjajnom početnom uspjehu, prava odskočna daska bio je njihov drugi album ‘The House That Dirt Built’ sa singlom ‘How Do You Like Me Now’ koji je postao globalni hit. Uskoro izlazi i njihov novi album.

Afričko skandinavski kvintet Monoswezi čine glazbenici podrijetlom iz Mozambika, Norveške, Švedske i Zimbabvea. U potrazi za glazbenim izričajem pri stvaranju autorske glazbe Monoswezi paralelno poštuju afričku tradiciju te ju, uz vlastite improvizacije, kombiniraju s elementima popa, jazza i moderne glazbe. Iako iz raznih dijelova svijeta, grupa ovih glazbenika glazbu stvara u Norveškoj. Sve je počelo 2008. godine kada je saksofonist i klarinetist Hallvard Godal dobio priliku živjeti i raditi kao glazbenik u Mozambiku te se, surađujući s najboljim tamošnjim glazbenicima, potpuno zaljubio u afričku glazbu, posebice u tradicionalnu glazbu Zimbabvea i Mozambika. Pun ideja vratio se u Oslo, a zahvaljujući zajedničkoj ljubavi prema glazbi, za njim su se u Norvešku doselili i drugi glazbenici te su nastavili suradnju koja traje i danas. Njihov nastup često je popraćen improvizacijama inspiriranim plesanjem i sudjelovanjem publike te na taj način i publika aktivno sudjeluje pri stvaranju glazbe.

Rock zvijezde novog milenija, britanski The Kooks okupili su se 2004. godine kada su, sudjelujući u glazbenom projektu, polaznici Brightonovog Instituta za modernu glazbu, Luke Pritchard i Max Rafferty upoznali ostale članove te počeli stvarati vlastitu glazbu. Od samih početaka povezivala ih je zajednička ljubav prema glazbi Rolling Stonesa, Boba Dylana, grupe The Police i Davida Bowiea – upravo pjesma ‘Kooks’ s kultnog albuma ‘Hunky Dory’, poslužila je kao idealno ime za novoosnovani bend. Karijera im je eksplodirala gotovo u istom trenutku kada su počeli svirati – počevši s nastupima u klubovima u Brightonu, iznimno brzo ‘zapeli su za uho’ mnogim glazbenim menadžerima te su odmah nakon izdavanja svog prvog EP-a potpisali i ugovor s velikom diskografskom kućom. U isto vrijeme kada je izašlo debitantsko izdanje The Kooksa, na britanskoj glazbenoj sceni pojavio se još jedan hvaljeni debitantski album – ‘Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not’ grupe Arctic Monkeys. Zahvaljujući njihovom svježem zvuku, The Kooks i Arctic Monkeys predstavljaju rađanje nove ere britanskih gitarističkih bendova. Njihove pjesme fanovi i mediji opisuju kao nevjerojatno zaraznima, a iako oni sami za sebe kažu da su zapravo pop bend, jasno je kako su na njihov ‘novomilenijski’ gitaristički zvuk utjecaj imali mnogi glazbeni žanrovi – od britpopa preko rocka i post punka do elemenata funka i hip hopa koji se mogu čuti u najnovijem, remix albumu, ‘Hello, What’s Your Name?’ iz prosinca 2015. godine.

Wilco, jedan od najcjenjenijih bendova alternativne rock i indie scene, pridružuje se jakom popisu izvođača jedanaestog INmusic festivala. Wilco je nastao 1994. godine u Chicagu, a oformili su ga članovi kultne alt-country grupe Uncle Tupelo. Ime benda nastalo je kao izvedenica radijske fraze “I Will Comply” (u prijevodu: “Razumijem”). Glavna pokretačka i kreativna snaga benda njihov je frontmen, pjevač i gitarist Jeff Tweedy. Njegova iznimna kreativnost i glazbena genijalnost širi se i izvan stvaralaštva Wilca te je poznat kao producent više filmskih soundtrackova. Drugim riječima, Tweedyeva kulturno umjetnička uloga je dvostruka: s jedne strane Wilco je uzor i inspiracija mnogim glazbenicima, s druge strane Tweedy je nezaobilazno ime u filmskoj industriji. Tijekom uspješne karijere koja traje već više od dva desetljeća, grupa Wilco izdala je 9 studijskih albuma prodanih u gotovo 2 milijuna primjeraka. Najnoviji album’Star Wars’ iz 2015. godine prvo je izdan u digitalnom obliku te je, tek nakon što su ga fanovi punih 30 dana mogli besplatno preuzeti, izdan u CD i vinyl obliku.

Na zagrebački Jarun ovoga ljeta stiže još jedan odličan bend predvođen energičnom frontmenicom – Skunk Anansie! Hitovima poput ‘Charity’, ‘Hedonism’ i ‘Weak’ energični Skunk Anansie rasplesat će publiku jedanaestog INmusica. Skunk Anansie britanska je rock četvorka koju, uz karizmatičnu pjevačicu Deborah Anne Dyer poznatiju kao Skin, čine basist Cas, gitarist Ace i bubnjar Mark. Grupa je nastala 1994. godine, na ulicama Londona u vrijeme društvenih, političkih i glazbenih promjena, a kao inspiracija za ime benda poslužila je zapadnoafrička narodna priča o Anansiju – mitskom čovjekolikom pauku iz Gane. Riječ ‘Skunk’ dodana je kako bi ime benda zvučalo ‘opakije’. Tijekom devedesetih, uz broje nominacije i priznanja, te s preko 5 milijuna prodanih albuma i 7 rasprodanih svjetskih turneja, bili su jedan od najtraženijih europskih izvođača. Najnoviji album ‘Anarchytecture’ kojeg će promovirati na nadolazećoj turneji izašao je 15. siječnja 2016. godine. Do sada su surađivali s brojnim glazbenim producentima; uz Pavarottija nastupili su i za Dalai Lamu, a svirali su i na proslavi osamdesetog rođendana Nelsona Mandele.