If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Hip hop kao umjetnost

Posted on 16/12/2013 by erica

[vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Ljudi se boje istine, a hip-hop je istina – surova i gola. Velika većina nas zatvara oči pred istinom pogotovo kad nije baš tako lijepa. Skloni smo ju izbjegavati i od nje bježati, a priznati je možda samo sebi u mislima; nije nam ju drago čuti jer tada zapravo shvatimo koliko je ružna.

…a ne da bude frajer-mutna slika, propuštena prilika, brojka na papiru
otvoren dosije, budala kaj ne pušta je na miru,
ne želim ostati dio povijesti k’o nadgrobna ploča u blatu
želim biti prepariran u zlatu, ne da nosim kravatu
želim priznanja, a ne da se svidim djevojčicama,
dobrim tetama, poistovjećuju me s crnim ovčicama
Osjećam se korisan k’o tona pištolja,
sviježa trava kaj se rola fino smješana na pola
dame i gospodo…

El Bahatte: DAME I GOSPODO

el bahattee[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Korijeni hip-hopa potječu iz zapadne Afrike, a njegov potpuni razvitak u SAD-u, Engleskoj i na Karibima možemo pripisati prijevozu afričkih robova u ‘Novi Svijet’.
Hip-hop je nastao sredinom 70-ih u Bronxu, kvartu New Yorka. DJ bi puštao neki poznati hit, stalno bi vrtio uvodni dio i vraćao pjesmu na početak, imao bi dvije iste ploče i tako odugovlačio i povećavao euforiju u klubu. Za to vrijeme MC bi zabavljao publiku govoreći ‘ajmo ruke u zrak’ i slično i na kraju DJ pušta hit i nastupa delirij. S vremenom, kako bi bili zanimljiviji, počeli su slagati rime te je na taj način i nastao MC.

Holandija ekstaze svi ‘oće da se gaze,bombone na tone,gljive i tripove razne, MDME-ove baze,kristalne zvijezdane staze, pilule raznih boja da ližu se i maze, svih pere milina, flashevi i brzina? Pretapaju se boje od meta a ne vitamina, skankovi i trave, vijagre žute i plave, supstance za raspoloženje i uspaljivanje krave za potenciju bika, to sad nova je spika , trebe izjebane sad po cesti bježe , ne prestaje vika , kupio od nekog lika amsterdamskog frika, u lulicu i krekove da na sve strane nas šika to dobro je za bubrege, srce i zubno meso, prob’o sam tabletu i sto sati sam pleso, ludilo brale halucinacije me prale, od bunike, mezhalina niz bradu curile bale, to dobro je za mozak također i za vid, zato navalite na bombone, krek, ljepilo i speed, život odmah je dobar i više nema briga, sve je super,lijepo šareno, al’ malo ti se riga, nus pojave kad počne, kad koža odpadat počne, zube progutaš s juhom, a to vrlo brzo dođe, zato nemojte probat drogu ni prvi put jer droga je super, da al’ to je kraj puta, to droga je brate,dobra je znate, malo otpadaju ti zubi, murjaci te prate, spidovi ekstaze tripovi, krekovi, baze, riblje kosti, flexovi iz kolumbije kaj dolaze.

Stoka: PERU AMSTERDAM

article_big_1298291446Stoka_1b[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]U Hrvatskoj se hip-hop scena pojavljuje nešto kasnije, pojavom grafitera i break dancea te 1984. s radio emisijom Rap Attack pod vodstvom radio DJ-a Slavina Balena koji je znao govoriti kako za slušanje hip-hopa treba intelekt. U početku su kod nas svi pisali na engleskom pa je tako prvi rap koncert održala grupa Diffo iz Zagreba 10. 5.1990. u Ksetu. Iako je naš jezik dosta tvrd i nije melodičan prava hrvatska rap scena rađa se prvim rap tekstovima na hrvatskom jeziku. I tada dolazi do eksplozije hip-hopa kod nas, kao nečeg potpuno novog i drugačijeg. Prvi hrvatski raper je Renato Đošić, poznatiji kao Renmen. Tada kada nije bilo interneta jedini izvor glazbe bio je radio i eventualno TV. U ono vrijeme hip-hop se slušao samo na radiju. Tadašnji reperi morali su se potruditi kako bi došli do nekih snimki, dok je danas sve puno lakše. 90-ih godina Kristijan Frković i Filip Ivelja radio emisiju gdje se puštao hip-hop. 1997. dogodio se boom s pjesmom Tram 11, Hrvatski Velikani. Nekoliko mjeseci bili su na vrhovima top lista na radiju i TV-u. Izdavačke kuće počinju ih primjećivati i shvaćati ozbiljno i doslovno se grabe za njih, dok do tada za njih nisu htjeli niti čuti. Tramovci prvi dobivaju ugovor te nakon njih Bolesna Braća. Zatim svi ostali koji su godinama radili dolaze na svoje i ljudi ih prepoznaju. A oni su: Stoka, Nered, Elemental…

…vi ste na dječjem doplatku, a ja repchuga na plaći
Ja sam govno, ajde zvači, vi ste cesta, ja kotači
za moje tenisice, papci, vi ste otirači. brijete da sam star, pokušavate me presti
general je predsjednik, ima obrve k’o Mesi
Slušaj Vukovarca, hip-hop vanzemaljca
kako rime baca, k’o na stroju da ih štanca
rime ljuće od čobanca, peku riječi starca
general kao ne valja, ali cijeli Balkan bounca
Punim klubove, punim uši, punim beatove
punim kad se isprazni, na albume punim hitove
ubijam likove sto pišu loše stihove
i vjeruju u mitove da mogu srušiti ikone

General Woo: REPCHUGA

general-woo-verbalni-delikt_f[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Prvi put sam čula repanje kada mi je prijatelj poklonio svoje CD-ove s glazbom koju on sluša. To je bilo davno, tek smo dobili računalo, CD i sve te mogućnosti koje pruža ta današnja tehnologija bile su pravo otkriće i bila sam zadivljena. Vrtila sam pjesme ne znajući šta slušam, neobično mi se svidio taj zvuk, makar nisam ništa razumjela, voljela sam to slušati. Pored raznih R’N’B izvođača meni su se najviše svidjele Eminemove pjesme. Kako je došao internet počela sam otkrivati sve vise repera i stvarala si stav, a ljubav je rasla. Kako sam odrastala sve sam više razumjela štoi o čemu Eminem pjeva, godine su mi trebale da shvatim. Pročitala sam Eminemovu biografiju i gledajući na njega kao umjetnika, priča je divna. Njegove pjesme su repanje njegovog života. To je na neki način cijena njegovog uspjeha. I tu se javlja ta predrasuda o repu. Mnogi smatraju da su to besposleni, nasilni mladići koji se traže i repaju o oružju, razbojstvima i lakim ženama. Kada bi malo bolje zavirili u cijelu priču, mora se priznati da ima jako talentiranih prije svega pjesnika! Pored Eminema ima brojnih kvalitetnih izvođača, kako na stranoj tako i na domaćoj sceni. Osobno domaći su mi dragi zato jer su mi bliži pa su mi njihove teme time i razumljivije, a strani imaju veću financijsku mogućnost za bolji zvuk tako da su u tome jači. Čitala sam kako je jedan čuveni glazbenik rekao kako za njega to nisu umjetnici nego ljuti i ogorčeni ljudi koji psuju i stalno svojom glazbom nekog napadaju i optužuju. Svatko ima pravo na svoj stav, no smatram da su mladi u današnje vrijeme više nego ogorčeni s razlogom, te da je ova vrsta glazbe samo jedan od ispravnih načina kako to ispoljiti. Na neki način hip-hop i jest stvoren za to da bi izrekli nepravdu, svoje osjećaje i stavove. Isto tako hip-hop ne predstavljaju samo ljudi s tužnom pričom poput Eminemove, teme su raznolike kao i u svakoj vrsti glazbe. Rap može biti jednako kvalitetan i bez psovki ako je tema dobra, čak su takve pjesme snažnije – poput svađe s kvalitetnim argumentima. No, ljepota i jest u tome, ‘bez dlake na jeziku, sve u lice!’. Moje mišljenje je da je rap danas samo moderna uglazbljena poezija.

Bok kak si kaj ima lima ha si brodo
ja sam šet’o Zagrebom dok ti još nisi ni hod’o
pa znam kaj se događa znam uzroke raznih svađa
sitnih krađa kako brije škvadra mlađa
vele ti da moraš slušat starije
a kaj kad se stariji napiju i počnu radit pizdarije
(igrali smo murije i mafije) pandura i lopovaa sad od Vrapča do Sopota klinci fakat bježe od drotova

Tram 11: KAJ IMA LIMA

Tram+11+tram1[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Hip-hop je došao s ulice, stvorili su ga obični ljudi iz ničega. Neki bi možda rekli kako mu je tamo i mjesto no mnogima je to način života. Kada bi pogledali neki kavalitetan tekst talentiranog repera, pročitali ga i zamislili se… Pronašli bi brojne stilske figure koje su odlično ukomponirane s rimama, našli bi pouku, a reper bi bio pjesnik, umjetnik. Možda bi pronašli koju psovku ili riječi iz žargona, ali pjesmu bi savršeno razumjeli jer bi nam tema bila tako stvarna i realna. Pored toga imamo i ljude koji rade glazbu za te stihove, koji nam time žele pružiti što bolju sliku onoga što se pjesmom želi reći. Zatim breakdance plesači za istu glazbu. I na kraju grafiteri, crtači kao glas s ulice, glas naroda. To su četiri glavna obilježja hip-hop kulture; MC-anje (repanje), DJ-anje, breakdance i grafiti.
Ovom glazbom opjevane su razne tematike i svaka se savršeno uklopila. Možemo pronaći brojne teme, one najdublje, ljubavne, pa socijalne, domoljubne, humoristične… Često se opisuje i taj način života s ulice. Teme su šarolike, a mašta reprea bezgranična. Popularno je i prikazivanje tuđih nekvaliteta te isto tako realno veličanje vlasitih, no to je sasvim normalno i prihvatljivo među reperima, to je neko nepisano pravilo.

Neki govore kako je rap nastao tako da su se mladi natjecali tko će koga bolje uvrijediti te su se navodno tako međusobno natjecali, što bi često završavalo fizičim obračunom. Danas se to može povezati s organiziranim natjecanjem repera. Natječu se u freestyleu, po dva repera gdje svaki ima jednako, određeno vremensko razdoblje, obično nekoliko minuta, te istu glazbenu podlogu. Freestyle su rime koje reper obično smišlja u tom trenu kada ih izvodi, te njima pokušava obeshrabriti protivnika i pridobiti publiku. Publika odlučuje tko će pobjediti, glasnim navijanjem, no kako se krug sužava konačnog pobjednika odabire stručni žiri.
Zanimljiv dio hip-hopa je i beatbox odnosno stavranje glazbe pomoću ustiju. Cilj je proizvesti što sličniji zvuk odnosno ritam neke pjesme te se pri tome pokušava stvoriti što više zvukova da bi zvuk bio što sličniji pjesmi. To je zanimljiva tehnika, za koju je potrebno puno truda. Na beatboxu su mnogli počeli repati.
Polako, ali sigurno i hip-hop kod nas sazrijeva i sve je više umjetnika koji ga kvaliteno prezentiraju, i kreiraju nove i kvalitetne dimenzije repa. Pored toga sve je više ljudi koji ga ozbiljno shvaćaju. No, dok je svijeta bit će i hip-hopa, jer on je svuda oko nas.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]„Umjetnost se može doživjeti samo na materinjem jeziku.“

Fil_Tilen_po_prvi_puta_u_Vinkovcima_543_253_c1
Slaven Berić, poznatiji kao Fil Tilen jedan je mladi reper koji čvrsto stoji na zemlji, zrelo razmišlja i obožava to što radi. Kao klinac u osnovnoj školi imao je jako ružan rukopis, pa je morao svaki dan krasopisom prepisati jednu pjesmu iz čitanke. S vremenom učiteljica je primjetila kako uvijek najbrže napiše zadaćnicu i još sve to u rimama, te mu zadala zadatak da svaki dan napiše jednu pjesmu i pročita ju pred razredom. Nije to volio, no negdje u šestom razredu kada otkriva rap njegovo pisanje dobiva potpuno novu dimenziju, što mu se jako svidjelo. Danas je jako zahvalan učiteljici što ga je potakla da razvija svoj talent.

Što za tebe predstavlja hip-hop, reci nam nešto više o toj ljubavi.

„Hip-Hop je način života, pokret i kultura. Mene je privukao zbog slobode izražavanja, rap je ono u što sam se zaljubio kao djete jer oduvijek sam bio pjesnička duša.“

Negdje sam pročitala da voliš čitati te da često posjećuješ kvartovsku knjižnicu. Koga rado čitaš, koje su ti omiljene knjige i zašto baš te?

„Trenutno mi na polici stoje Stranac od Alberta Camusa, zbirka najboljih pjesama Sergeja Jesenjina, Anićev riječnik hrvatskog jezika i antologija suvremene hrvatske poezije. Volim čitati i hranim se knjigama, tako proširujem svoje znanje i vokabular. Netko je jednom rekao da je najbolja knjiga za pjesnika, knjiga drugog pjesnika…“

Hip-hop nekad i danas – je li danas više ili manje angažiran nego prije kada je bio popularniji?

“Angažiran je , mijenjaju se stilovi, ali srž uglavnom ostaje ista. Danas je došlo doba kada je najpopularnij hip-hop liričko smeće, koje promovira drogu, sex i nasilje, uz vrlo neobrazovane izvođače. To industriji odgovara, zato oni trenutno i jesu na vrhu, iza svega toga stoji politika i interesi , ako govorimo globalno, a najveći igrači nameću trendove, tako je oduvijek bilo. Svakih par godina rap doživljava svoje uspone i padove. Najpopularniji je bio devedesetih godina.”

Jesu li teksotvi repera sazrijeli? Tko danas sluša hip-hop?

“Tekstovi su različiti od repera do repera, neki sazriju , a neki to kao da i ne žele. Stvar je individualna i sve ovisi o izvođaču. Najveća publika je mlađa populacija, oni su najiskreniji u svojoj ljubavi prema glazbi.”

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]