If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
Illectricity 01 by Doris Fatur

Illektronički advent je jedini advent

Posted on 17/12/2015 by Ervin Felić

Čovjek se zaista nema jako puno prilike proveseliti jednom kad ljeto završi i zarolaju se magle i kiše i zima i adventska ekipa u centru koja svake godine sve jače pokazuje da šladming i badklajnkajveć nisu mjesta već stanje uma. Svi festivali su završili, godišnji su samo slatka uspomena, a ni pive na Štrosu više nisu opcija pa nam ostaje samo pokoje vino kuhano u čemeru koji je zima u Zagrebu.

riječi : ervin felić
foto : doris fatur & bojan haron

Ipak, čemeru i mutavim kapama s Janica pletenicama unatoč, cijeli prošli tjedan je bio odlična prilika za upravo obijesno zaslađivanje audiovizualnim šećerom koji je Zagrebu priuštio 11. po redu Illectricity festival, direktno iz pećnice uvijek impresivnog CFSN-a. I prije nego mi do kraja pobjegne ova metafora elektroničkih kolača, pokušajmo ukratko nabrojati što se to događalo na festivalu, jer je tu bilo stvarno svega, od hrpetine odlične elektronike kroz doslovno globalnu lepezu žanrova na otvaranju i zatvaranju festivala, preko Bring Your Own Beamer eventa u Pogonu jedinstvo i gerilskih VJ projekcija na trgu Petrice Kerempuha, do Nucomers večeri u kojoj su nove face dobile šansu da zavrte s najboljima i radionice glazbene produkcije, što dokazuje da je Illectricity i dalje odan ne samo diseminaciji vrhunske audiovizualne umjetnosti, već i razvoju friškog talenta. I mislim da je upravo ta kvaliteta participacije publike ono što čini Illectricity festival tako posebnim događajem. Festival je stvarno prilika za uživanje u kvalitetnim sadržajima iz audiovizualnih umjetnosti ali i solidna platforma za sudjelovanje u procesu stvaranja kulture. Dakle, još toga? Još toga!

ilectricity007 by Bojan Haron

No prije nego što krenemo dalje, možemo li molim vas popričati o genijalnoj marketinškoj strategiji festivala? Svi koji su pratili Facebook stranicu festivala vjerojatno su se borili s rastućom skepsom i nevjericom gledajući fotografije i video zapise pozicioniranja reklama za festival i poznate Illectricityjeve munje na sve impresivnijim pozicijama u gradu, od billboarda na glavnom trgu, preko svjetlosne instalacije na Vitićevoj kockici, do velike munje koju su na nebu iscrtali dronovi. I svi smo fino to sve lajkali i šerali da bi na kraju ispalo da se cijela kampanja odvila u virtualnom prostoru, kroz lukavo korištenje fotošopa, a orkestrirao ju je kreativni tim Illectricityja, pod vodstvom dizajnera Zorana Đukića. Tako da je kampanja bila ne samo turbo efikasna, već je i kritizirala društvo u kojem virtualna stvarnost zauzima prednost ispred fizičke stvarnosti, budući da smo svi lajkali i hajpali vizuale i instalacije koje se u stvarnosti nisu uopće dogodile. Ako postoji bolji poziv na plesanje i druženje sa stvarnim ljudima na stvarnim lokacijama od toga, ja ga ne znam.

Uglavnom, uspio sam obići samo otvaranje i zatvaranje festivala, dakle Sound Clash Night koji se održao u Sirupu prošlog petka i Main Night u Boogaloou, i obje tulumiške su bile totalno izuvanje. Sound Clash je bio odlično koncipiran pa su se tako četiri DJ ekipe (Team Itch, Team Foil, Team Funk Guru i Team Phillipe) natjecale kroz pet tematskih rundi a runde su bile podijeljene po gradovima: London, L.A., Chicago, Detroit i Global. Publika je tako bila transportirana u četiri grada ikona elektroničke glazbe plus egzotičnu atmosferu discipline Global i tijek natjecanja je ovisio o gibanju publike (opet participacija!), budući da su na zidovima bili postavljeni senzori pokreta koji su doslovno mjerili čagicu i prikazivali rezultate na video zidu. Sirup je bio krcat, a natjecanje žustro i mislim da Sirup dugo nije trpio toliko brze ritmove i toliko masne basove. Bilo je tvrdo, bilo je brzo, laktovi su bili u facama, pive su bile na majicama i ja sam ostao skroz oduševljen. Svi timovi su bili jednako jaki pa sam se odlučio navijat za Međimurce u nekom izljevu lokal patriotizma, jer u vidu kvalitete se zaista ne bih mogao odlučiti. Na kraju je pobijedio Team Itch ali sam siguran da su to bile jako sitne diskrepancije u rezultatima.

Illectricity 06 by Doris Fatur

Sličan multižanrovski i megaplesni pristup zadržan je i na Main Nightu u Boogaloou ove subote. Prije svega, treba naglasiti da je bilo predivno vratiti se u Boogaloo jer nisam tamo bio predugo. Taj prostor je rođen za ovakva događanja. Sasvim dovoljno je velik da se komotno giba, solidan zvuk, šankovi su mi pri ruci i svi zahodi su pričvršćeni za pod, što je iz nekog razloga postala rijetkost u zagrebačkim klubovima. Uz sve to, opet je bio prisutan i video element u vidu velikog video zida postavljenog ispred pozornice s projekcijama DJ-a i drugih vizuala koje su pripremili LIIK, LiteMotif i ONOXO koji su brinuli za vizualni aspekt cijelog festivala i dignuli ga na razinu koja bi mu bila nedostižna uz samo glazbeni dio koji u svakom audiovizualnom miksu nekako dobije najviše pozornosti. U nekom trenutku mi je smetala veličina zida jer je zaista bio ogroman a projekcije toliko velike da nisam mogao vidjeti cijelu sliku ali sam minutu kasnije skužio da skačem pola metra od zida i nisam bio siguran kako sam tamo dospio pa je valjda taj komentar suvišan? Ekipu je vrlo uspješno zagrijala pobjednica Nucomers Nighta, Ana Antonova, cura iz glazbene obitelji s klasičnom glazbenom naobrazbom i preferencijom za dobru elektroniku, ponajviše deep house, tech house i UK garage. Preuzeo je Koolade znani producent u pozadini velikog dijela domaće hip-hop scene. Ta hip-hop pozadina se dosta i prepoznala u njegovom setu koji je bio dosta funkast i future hip-hopast uz malo trapa. Nakon toga je opet došlo vrijeme za muzički trip oko svijeta uz Dimensions Soundsystem i Emiku, hedlajnere koji su ponovili i utvrdili ono što je započeto Sound Clashom tjedan dana ranije i kroz bass, house i techno zvukove doveli najbolje od Chicaga, Detroita, Londona i Berlina. Tvrdo, brzo, laktovi, pive. Još na kraju malo acida of Foila i noć stvarno nije mogla proći bolje. To znam jer su mi trenutno još upaljeni parti mišići, oni na nozi, malo ispod listova, ako niste detaljno upoznati s anatomijom čovjeka.

ilectricity029 by Bojan Haron

Sve u svemu, zamjeram jedino sam sebi jer nisam uspio posjetiti više događanja Illectricity festivala jer je ono što sam vidio bilo izvedeno besprijekorno. Bilo je prilike za sjajno se zabaviti i isplesati ali i sudjelovati i dosta naučiti o audiovizualnim umjetnostima i kulturi. Cijelo iskustvo je bilo toliko pozitivno da sam siguran da će me pozitivica držati kroz još koji tjedan zimskog čemera. A Confusionovcima upućujem zamolbu da organiziraju još koju veselicu da nam zima svima što prije prođe. Fala!

Comments

  1. […] toga, nosioci domaće elektronske scene, ekipa iz CFSN-a i prošle su godine, po 11. put zavrtili svoj Illectricity i još jednom (svima) pokazali kako treba organizirati višednevni multimedijalni festival. Preko […]