If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

INmusic: dva pogleda (n)a jedan Festival

Posted on 30/06/2015 by RollOver Beethoven

INmusic 2015. – krv, kiša i premalo hrabrosti

RIJEČI: Dora Novak
FOTOGRAFIJE: Kornelije Hećimović

Iako je bio jubilaran nije bio poseban. Zapravo je bio tradicionalan. Po mnogo čemu. Prvenstveno po kiši. Ona je već godinama zaštitni znak INmusica. Tako bi rekli oprezni ljubitelji. Oni drugi bi ju prozvali tumorom. Jebiga, može mjesec dana vladati saharska vrućina i žega, ali kad je tjedan INmusica ni u ludilu veš ne sušite vani.

_DSC9239

Na kišu se ne može utjecati, ali na program može. I ove godine je to fino zamišljeno. Red rocka, red elektronike, pokoje provjereno ime, nešto malo nove nepoznate glazbe, barem jedan world music nastup i naravno netko od redovitih jarunskih gostiju. Da nas krivo ne shvatite, nema ništa loše u tom pristupu, ali nekako nam nedostaje malo više uzbuđenja.

Slučajno ili namjerno, nismo sasvim sigurni, no prvi dan je bio uvjerljivo najbolji. Kako u meteorološkom, tako i u glazbenom smislu. Od prekrasne Azize Brahim, preko nove zvijezde iz Bosne reperice Sassje, do uvijek do krvi predanih Future Islands. No nisu oni bili najveće zvijezde. Tu ulogu je trebao preuzeti Paolo Nutini koji je iz nekog razloga preuzeo ulogu Bryana Adamsa. Čak ni curice nisu vrištale koliko se očekivalo. Da se razumijemo, taj dečko simpatično zvuči na pločama, ali uživo je to ni piškit’ ću, ni kakit’ ću nastup. No navodno ga izvlači to što je zgodan. Kod glazbenika njegovog profila to je ipak bitno.
FFS su pak odradili korektan nastup. Svaka pjesma Franza Ferdinanda i Sparksa zvučala je izvrsno. Franzove diskoidno, a disco himne od Sparksa puno više rockerski. Njihov jedini problem su bile zajedničke pjesme. A njih je bilo najviše. Pa sami zbrojite 2 i 2.

_DSC9286

Drugi dan je padala kiša. Kišurina. Kijamet (iliti smak svijeta). Spojilo se nebo i zemlja. Potop kojeg je Noa čekao. Vaši recenzenti su pogledali line up i njihove stare kosti su odlučile preskočiti utorak. Morate cijeniti da vam to priznamo, jer smo isto tako mogli lagati s gomilom općih mjesta i navoda. Uostalom taj dan nisu svirali Florence & the Machine, a na rasporedu su bili La Roux. A La Roux su najgori band kojeg smo uživo gledali. Njihov fejkerski playback koncert s Terranea 2011. ostaje u analima laži i prevara. Stranica prva.

Hvala što razumijete.

Treći dan je bilo blato. Do koljena. Ako ste pažljivo hodali onda je bilo samo do gležnja. Black Rebel Motorcycle Club su jako simpatičan band koji je svoj vrhunac imao prije 10-tak godina. Danas zvuče upravo tako: kao band koji je svoj vrhunac imao prije 10-tak godina. Šteta što su rano počeli pa publike nije bilo puno. Da nas je bilo više možda bi se tih 10 godina pretvorilo u 5-6.

Of Mansters and Men su pak band kojem se uspjeh naprosto dogodio. Nisu oni nešto posebno krivi za njega. Snimili su hit, dva, i to su krasne pjesme, ali se ne snalaze na velikoj pozornici. Njih bi valjalo vidjeti u Tvornici. Ne zvuči to loše, ali su nekako premali.

Placebo su miljenici zagrebačke publike. Molko je uvijek profesionalno razdragano suzdržan. I sve to zvuči isto kao što je zvučalo nekad. S tim da su nekad bili uzbudljivi. Danas su samo band koji je nekad bio uzbudljiv. Da otvaramo rock and roll dom penzionera Placebo bi primili u prvom valu. Dali im plaketu za zasluge i umirovili ih.

Po završetku koncerta uslijedilo je rođendansko iznenađenje i vizualni užitak pomalo nadnaravnog nastupa francuske umjetničke trupe Reve d’Herbert nakon čega je uslijedio rođendanski vatromet. Gledajući ga, na tren nismo bili sigurni jesmo li na Jarunu ili možda ipak na Bundeku.

Za sve ljubitelje glazbe INmusic tjedan je najuzbudljiviji tjedan na Zagrebačkom godišnjem kalendaru. Organizacijskih problema više nema (iako se redovi za hranu stvaraju baš kad ste najgladniji), ali kao da nedostaje malo više hrabrosti prilikom izbora bandova. Znamo, znamo da su sredstva ograničena, da se zbraja koji su bandovi na turneji, u blizini, dostupni….

Svjesni smo da je to težak i mukotrpan posao i tu ćemo stati te organizatorima dignuti četiri kišobrana gore. Publika je zaslužila čistu peticu kišobrana. Toliko divnih i lijepih ljudi na jednom mjestu u Zagrebu možete vidjeti samo na Jarunu i samo tog tjedan u godini.

INmusic i samo ljubav

RIJEČI: Ervin Felić
FOTOGRAFIJE: Julien Duval i Vedran Metelko

Nakon tri godine iskustva, mogu s dovoljnom sigurnošću reći da je INmusic više od svega jedno intenzivno iskustvo. Jedan od onih festivala koji ti, kada završi, ostavlja onaj pravi postfestivalski blues koji može trajati tjednima. Ta lokacija, šarenost i mješavina ljudi, uključujući tisuće stranaca, koji dođu privučeni raznolikošću sadržaja stvore skoro opipljivu euforiju i teško je skinuti glupavi smiješak s lica sva tri dana, kišnim armagedonima unatoč. Ako se tome doda i vrhunski razglas i vrhunska imena izvođača kojima smo izloženi svake godine, nije ni veliki skok nazvati INmusic i više nego relevantnim europskim festivalom.

dan 3 reve dherbert

To je također festival kojeg ja osobno smatram festivalom side-stageva i ne provedem puno vremena na glavnoj pozornici, koja je ionako dovoljno pokrivena u nekim drugim izvještajima. Priznajem, to je i dijelom jer sam malo više orijentiran na elektroniku, no svejedno mislim da su imena koja se daju tamo vidjeti dosta zapostavljena. Tako sam već u ponedjeljak u širokom luku zaobišao Paola Nutinija i svoj INmusic otvorio nastupom Future Islandsa. Samuel Hering meni ima izrazito interesantan nastup i njegov scenski pokret i vokalna gimnastika upotpunjuju pozitivu koja teče iz njihovih pjesama. Nakon toga sam ipak odlučio dati šansu FFS-u i ostao na dvije pjesme, ali mi je bilo toliko dosadno da sam otišao. Franz Ferdinand mi je oduvijek bio ništa više nego generički indie i tu nema pomoći. Kako to obično biva na INmusicu, zalutao sam na Hidden Stage i otkrio prekrasno agresivno poetsko biće imena Kate Tempest. Cura je iz Londona piše drame i spoken word poeziju, ali i repa. Prava poslastica za plesače u skokovima s inteligentnim i iskrenim tekstovima i sve to na tvrdom londonskom naglasku. Ako s festivala nosim doma išta novo i slušam do idućeg INmusica, kao što sam prošle godine donio Jagwar Ma, onda je to Kate Tempest. Kad je Kate bacila mikrofon, jednostavno sam dalje otplesao u Šumu Striborovu i nastavio skakat na finu elektroniku po ogoljenom korijenju drveća jer YEM nikad ne razočara.

U utorak sam čak krenuo na otok dekadencije i sreće za vrijeme dana da čujem The Belle Infidels jer njih uvijek rado uhvatim kad sviraju po gradu. Imaju dosta kvalitetan zvuk koji miriše na stare Arctic Monkeyse i Bloc Party. Naravno da je pala kiša koja je dio INmusica isto kao što je Ljetno kino dio INmusica i nikom pokvarila doživljaj, već ga pojačala. Kao prvo, tu su Eagles of Death Metal koji bolje zvuče kad si prekriven blatom. Njihov odnos s publikom i doza humora koju imaju čine ih jednim od najboljih nastupa koje sam vidio na INmusicu, a isto su zaključile i dame pa su tako na pozornicu letjele i gaćice. Kiša je također pružila interesantnu pozadinu za Batidu, projekt koji stvara sulude kombinacije spajajući house i samplove The Clasha s afričkim ritmovima, a sve to uz energičan plesni performans inspiriran tradicionalnim afričkim plesovima i kostimima. Pa sam tako i ja ostao plesati s njima na kiši. Napokon, glavni obrok te je večeri bio Rudimental. Florence, gdje god jesi, hvala ti što si otkazala jer je Rudimental bio, što bi klinci rekli, odlijepljenje. Jako sam sretan što sam ih imao prilike vidjeti u punom sastavu, što je navodno rijetkost, jer zaista znaju napraviti dobar žur. Drum n Bass ritmovi su savršeno pratili bend i bilo je nevjerojatno vidjeti kako toliko tisuća ljudi skače i blato prska na sve strane. Poslije njih mi je već stvarno trebalo malo se maknuti s kiše, pa sam se sklonio na Hidden Stage gdje sam uhvatio jednog od Šveđanina koji su bili poseban potprogram INmusica. Radi se o Antroxu, DJ-u švedskog undergrounda koji pušta vrlo agresivnu vrstu techna zvanu Jungle Terror koja mi baš i nije najbolje sjela, ali hej, barem smo pod krovom. Kad je njegov set završio, na scenu je stupio Mike Skinner. Ako se netko pitao što se dogodilo s Mikeom Skinnerom iz The Streets, e pa čovjek je postao decentni DJ koji se, ako mi se nije učinilo, dosta specijalizirao za Grime, pa je njegov set bio obilježen jako solidnim basovima i čudnim plesanjem gdje su se ljudi hvatali za prepone i nedefinirano mahali rukama. Uglavnom, došao sam kući onakav kakav moraš biti na festivalu – jako prljav i jako sretan.

dan 3 placebo

Zadnji dan me pronašao već malo iscrpljenog i polako bolesnog od piva i kiše pa sam tu noć odradio malo laganije i vidio Of Monsters and Men s betona. Osim one jedne koja mi je super, nisam čuo ni jednu njihovu pjesmu i morao sam zaključiti da ne propuštam puno. Odgovarala mi je njihova mirnoća i zvuk zbog manjka vlastitog elana, ali nemaju ništa posebno za što se dalo uhvatiti i po čemu bi mi ostali u sjećanju. Ono što definitivno ostaje u sjećanju, da se i ja popnem na taj vlak i nazovem ih jednim od najboljih bendova regije, jest Repetitor koji je dobio izvrstan termin na World Stageu i opravdao to odazivom publike i totalno me oduševio. Najviše me kod nastupa oduševila ta usviranost gdje bubnjarki može zakazati nešto na bubnjevima i dok ona ispravlja problem ostatak benda je pokriva toliko dobro da uopće ne primijetiš da nešto fali. Nakon njih je čak i Placebo bio malo mlak i odrađen. Da budem fer, Placebo već ima svojih dvadeset godina i možda je u redu dopustiti im mali manjak kondicije. Svejedno, bilo je divno čuti njihove legendarne stvari, a na Running up that Hill sam se malo rastopio jer je izvedba bila emocionalna i energična i odrađena sa stilom koji samo androgini Molko može donijeti. Festival je završio predivnim, malo sablasnim čak, hodajućim skulpturama francuskog umjetničkog kolektiva Reve d’Herbert i vatrometom, a ja sam ostao onakav kakav trebam biti. Jako prljav i jako sretan.

Comments

  1. […] brojke. Lepršava pera Lucije, Marka, Ervina, Tene, Lane, Brune, Ive, donedavno Ivana, Dore … osiguravali su svježi dotok kulturnih tema iz domene glazbe, dizajna, kazališta, […]