If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Josipa Lisac u Tvornici [REVIEW]

Posted on 15/12/2014 by Franjo Maretić

U rasprodanoj Tvornici kulture u Šubićevoj ulici u srijedu 10. prosinca, Josipa Lisac otpjevala je još jednu odu svojoj neprežaljenoj ljubavi i bacila publiku u stanje transa, ponovno dokazavši da je potpuno drugačija od svih s današnje hrvatske estradne scene.

Jedna od rijetkih izvođača koje još uvijek možemo nazvati “umjetnikom” pokazala je da ipak nije sve tako crno i da pjesmu još uvijek možemo smatrati umjetnošću, što su reakcije publike i potvrdile, bilo aplaudirajući na solo minijature njezinog benda ili na izuzetne vokalne čarolije same Josipe Lisac postalo je potpuno nebitno, jer energija koja je dopirala s pozornice bila je više nego izuzetna. U kratkim Josipinim monolozima publika je s njom mogla prošetati niz aleju sjećanja njezine jedine Ljubavi koja je neraskidivo povezana s njezinim životom i stvaralaštvom. Možda će netko i prigovoriti na njezino konstantno osvrtanje na Karla i možda ima pravo na to, ali bi netko mogao i promisliti malo dublje, pa bi mogao shvatiti da u današnjem svijetu konzumerizma, u kojem je i ljubav nešto za koristiti pa odbaciti kada vise ne funkcionira, samo da bi mogli tražiti dalje, jedna anomalija kojoj prijeti izumiranje. Josipina vjernost njenoj istinskoj ljubavi zapravo je vjernost samoj sebi, jedinoj i pravoj, što je i publika u Tvornici imala prilike osjetiti kroz njezine pjesme koje kao da su ispjevane u čast ljubavi same.

Josipino davanje prilike mladim ljudima poput 21-godišnje Dine iz Labina, mlade Dunje ili Lucije koje su nastupile na Josipin poziv i koje su apsolutno oduševile publiku, pokazuje veličinu Josipe Lisac, koja nadilazi sami umjetnički izričaj te izražava ljudsku nesebičnost koja se nažalost danas ne nalazi iza svakog ugla. Voljeli je mi ili ne, koncert Josipe Lisac bio je događaj za “ponijeti kući”, spektakl glazbe, bez koreografije i blještavih svjetala, čista neiskvarena emocija u kojoj je svaki pojedinac mogao pronaći ponešto i kroz magiju glazbe pronaći putove u neke skrivene dijelove sebe u koje ulazimo samo ponekad i samo rijetko.

Koncert Josipe Lisac je dokaz da je glazba univerzalni jezik koji spaja različite tipove ljudi i ujedinjuje ih, u jednom nepovratnom kratkom trenu u vremenu u kojem smo svjesni da smo svi jedno. “Hvala vam što ste došli, hvala vam što se volite” rekla je smiješeći se na pozornici na kraju koncerta.

Ne Josipa – hvala tebi!