If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Gospođica kao lik naše prošlosti i sadašnjosti

Posted on 18/11/2013 by LucijaK

[vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Predstavu „Gospođica“ po istoimenome romanu Ive Andrića, u izvedbi Jugoslovenskog dramskog pozorišta, ugostilo je Zagrebačko kazalište mladih kao drugu u nizu predstava Ciklusa europskog kazališta. Pod redateljskom palicom Gorčina Stojanovića tako je svoj život na sceni pronašla Fotezova dramatizacija romana koja svojevremeno, silom prilika, nije bila izvedena.

Njenim današnjim uprizoravanjem potvrdilo se da neke teme nikada ne iščezavaju iz ljudske svijesti i ostaju vječni tamen našega društva. Određene sekvence predstave gotovo su šokantno istovjetne sa svakodnevicom iako je sama radnja smještena u vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine i generalno vrijeme Prvog svjetskog rata. Pitanje socijalnog statusa i oštre podijele između bogatih i siromašnih, ratnih profitera i malog čovjeka što je nerijetko pogažen sa strane sustava kojeg u svojim rukama drže lihvari i pokvareni gramzivci itekako je osjetljivo i među publikom je, za vrijeme monologa Jovanke, u ulozi Nataše Tapušković koji upravo eksplicitno kritizira takve pojedince, čak izazvalo spontani pljesak.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”5258″ img_link_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Gospođicu, čiju sudbinu pratimo u okviru tog burnog, ratnog vremena, odigrala je Nataša Ninković koja je izvanredno ocrtala svu slojevitost, ali istovremeno uspjela ostati vjerna glavnoj liniji lika Gospođice te tako istinski i za svaku pohvalu utjelovila njenu osobnost. Rajka Radaković – Gospođica, mlada je djevojka koju posljednje riječi njenoga oca obilježe za cijela života. U svome zavjetu njemu ona obećaje da će uvijek štedjeti, ne bi li na taj način ispravila njegove osobne pogreške. To obećanje za Rajku postaje svetinja i vodilja u njenome životu, u kojem će se ona okrenuti i lihvarstu te ratnom profiterstvu kako bi zgrnula što više novaca u svome sefu. U njenoj predanosti, očvrnust će je i rana smrt njenog ujaka Vlade koji je bio jedina osoba što je uspjevala probiti bedem kojim se ogradila od svijeta te koji je čak dovodio u pitanje njen odnos prema novcu, s obzirom da joj je u njemu u potpunosti kontrirao, kao netko tko je bio izrazito nepažljiv sa svojim imetkom.

Posljednji udarac zadat će joj Ratko, koji će svojim šarmom od nje za lažne poslovne ciljeve iskrijumčariti novce te će tako Rajka kada otkrije prevaru konačno zatvoriti svaka vrata pred ostatkom svijeta koje je već godinama polako zaključavala, povlačeći se sama sa svojim novcem. S kutijama punim švicarskih franaka i dukata, Rajka će i tragično skončati, simboličnim gašenjem plamena svijeće. Ono što je zanimljivo u tome, u pogledu redateljskih odluka je činjenica da likove Vlade i Ratka utjelovljuje isti glumac, Srđan Timarov što na jedan elegantan način inicira paralelu koju možemo povući između ta dva lika.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”5260″ img_link_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Fotezova adaptacija romana, dokaz je njegove vještine. U predstavi su glavne točke romana jasno iznesene i radnja se odvija tečno i prirodno te je gledatelju omogućena rekonstrukcija fabule na način da od njega zahtjeva određenu koncentraciju, ali u nekoj idealnoj dozi. Scenografija, koja je odijeljena na dvije razine, gdje u doljnjoj uglavnom oživljavaju glavne okosnice radnje dok je gornja rezervirana za one sporedne ili za redateljske komentare, dobiva se na dinamičnosti predstave koja bi možda izblijedila pod teretom naracije. Isto tako, sevdahom što odjekuje s vrha pozornice i koji prati ključne scene dobiveno je na atmosferičnosti predstave i gledatelja se jasno postavlja u ambijent samog događanja kao i u psihologiju lika. Jedina zamjerka tiče se toga što likovi kada i nisu dio scene, ostaju na njoj i agresivno se prebacuju iz mrtvih u žive, ali ni to ne šteti cjeloukupnom dojmu koji je izrazito snažan. U vremenu kada novac pokreće svijet, kada se ljudska srca okamenjuju pod njegovim utjecajem, lik Gospođice i priča koja je spletena oko njega, nešto je što se sigurno opravdano našlo na kazališnim daskama i otvorilo probleme vrijedne diskutiranja.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]