If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Kazališna predstava ‘Kako smo preživjele’ @ ZKM [REVIEW]

Posted on 15/05/2014 by LucijaK

„Kako smo preživjele“ nova je predstava na repertoaru Zagrebačkog kazališta mladih, napravljena po motivima iz eseja Slavenke Drakulić i pričama glumica. U režiji Dine Mustafića, osam se glumica: Katarina Bistrović-Darvaš, Nataša Dorčić, Jadranka Đokić, Doris Šarić-Kukuljica, Ksenija Marinković, Urša Raukar, Lucija Šerbedžija i Nina Violić, prisjeća i pred gledateljima ponovno proživljava tri etape naše recentne povijesti počevši od komunizma preko rata do svakodnevice.

„…pokušat će negdje zaustaviti vrijeme u nekoj boji, okusu, mirisu, dijelu rečenice, u intenzitetu neostvarene žudnje, zagubljenoj misli, otklonu, u perspektivi prošloga koje se ponavlja beskrajno, u bezgranično nikad dostignuto buđenje.“ riječi su intendantice Dubravke Vrgoč o ovoj predstavi i čini se kao da je to ono najstvarnije i najiskrenije što možemo progovoriti o vlastitim sjećanjima pa čak i onima od neposrednog jučer. Hvatamo sitnice, fotografiramo trenutke u svojim glavama, romantiziramo prikupljeno i oplakujemo imaginarno izgubljeno i što je najvažnije, hranimo se time.

1153

Nebrojene su predstave koje su preispitivale našu prošlost, kao što su i nebrojeni razgovori što su se provukli kroz saborske sjednice ili popodnevne kave o događajima te prošlosti. Pitamo se i pitat ćemo se gdje su se sve zavukle traume rata i je li bolje nekada ili sada. Odgovori će biti različiti, neki će ih pronaći više, neki manje, ono što je sigurno jest da će svatko imati spreman odgovor. Tako su mnogobrojni kazališni autori pokušali pretenciozno, osuđivalački, sumorno pristupati svim tim temama što more naš kolektiv, od jučer do danas. Predstava „Kako smo preživjele“ upravo progovarajući iskreno o sjećanjima, iznoseći ih gola i onakva kakva jesu na pozornicu, odmiče se od naknadnih interpretacija sadašnjosti. Precizno detektira sve ono što su ljudi ovoga područja prošli, dodatno ne bojajući ni ono dobro ni ono loše.

Rezultat svega toga je toplina smijeha. U osam glumica, među kojima je uopće teško izdvojiti ijednu od njih kao bolju, a kamoli lošiju budući da su odradile svoj dio posla za svaku pohvalu, publika se ogledava. U tome ogledalu je sve, ništa više i ništa manje i što onda drugo nego si priuštiti tu dozu smijeha i pustiti da jednom svi oni problemi što smo nakupljali i još nakupljamo jednom iziđu van iz nas i utope se u smijanju. Nekim stvarima, doduše, nećemo se nikada smijati, ali možemo dopustiti i da ta bol odjekne u toj tišini i sigurnosti teatra gdje zajedno publika s glumicama diše i ona uistina traumatična sjećanja.

1148

Scenografija i kostimografija vjerno prate vremenski period o kojem glumice progovaraju pri tome još više osnažujući taj osjećaj preciznosti kojom su detektirani elementi neke ere. Uz glazbu Mate Matišića, predstava „Kako smo preživjele“ svojim songovima odlazi od zamornih monoloških sekvenci u područje nečega što je ujedno (usudim se reći) zabavno, ali ne i lišeno ozbiljnosti koje te riječi podrazumijevaju. Dapače, upravo na taj način izvučeno je možda ono najbitnije što mora izaći.

Sve smo preživjeli i preživjet ćemo, što od svega toga zajedno ostaje, nitko sa sigurnošću ne može reći, ali da se podsjetite upravo na to kako je ipak moguće preživjeti, pogledajte ovu ZKM-ovu predstavu.