If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Molitva sanjarima

Posted on 23/12/2013 by Introspekcija izvana

Znate, ima ljudi koji ne mogu živjeti pod već utvrđenim ovlastima drugih; i to ne mislim na nikakve ovlasti poput zakona i sličnih tričarija. Time podrazumjevam ljude koji jednostavno zahtijevaju da budu lišeni svega materijalnog i prate svoj san, na one kojima je sve to materijalno i opipljivo teret, breme koje moraju nositi samo da bi ih primili u društvo, da bi se ušuljali u isto te iz njega crpili svu svoju inspiraciju.

Okrutni su oni. Ti koji ništa ne trebaju, jer koliko god ne trebali nikakvu materijalnost oni trebaju druge i njihovu materijalnost i želju za posesivnošću da bi opstali. To je dvosjekla oštrica morala koju uspješno izbjegavaju samo zato jer su blagoslovljeni elokvencijom, istančanim okom i cipelama za trčanje, njih moraju imati spremne. Jer nisu uvijek poželjni na svim dvorovima i umovima.

No sve to spada u snove tih pojedinaca da će ostvariti svoj cilj. Ogoliti se u potpunosti i time doći do onog željenog ishoda. Do svega što su htjeli na početku, do toga da budu bezimeni, bezubi, ćelavi prosjaci nade i snova, onoga jedinoga što njima još upravlja. Jer sve ostalo je nusprodukt ovoga svijeta koji se naziva čudnim imenima. Nekad materijom, nekad ljubavlju, nekad baš nikako.

Cinici su oni, ne vjeruju čak ni u ljubav ponekad, smatraju da im je i ona breme na svom tom putu, jer ako imate određen broj koraka do onoga što želite doseći, ljubav ili nešto slično tome može biti samo prepreka da brže stignete. No nije nikad bila stvar u brzom stizanju do sna. Stvar je da se s vremena na vrijeme baci oko na njega i shvati da je još u dohvatu, ako je još uvijek nedostižan, tim bolje. Znaju to i oni sami, samo vole zavaravanje, majstori su u tome. Što će oni, ti takozvani patnici dobiti ukoliko stignu do onoga što žele? Nakon nekog vremena dobit će samo puku dosadu, dobit će letargiju i manjak interesa za ono što trebaju u životu. Jer cilj riješen i san ispunjen je san mrtav, zato molim se za svakoga od njih da nikad ne ispuni svoj san.

Druga stavka je da ukoliko se i dogodi to da ispune svoj san, uvijek mora postojati plan B, onaj drugi san, nova nada koja će im dati volju za novo sutra, za još jedno buđenje a ne spavanje na lovorikama kojima će sami sebe nagraditi te se odmah nemušto drugi trenutak izgrditi jer su tako agilni u stjecanju sreće. Taj drugi san, to drugo traženje koje je bitnije od njih samih.

Znate, umjetnici su i oni koji ne žele odrasti, oni koji izgledaju kao da znaju nešto više nego ostali, a ustvari nemaju pojma o čemu da razmišljaju po cijele dane, umjetnici su oni koji se trude imati komplekse i zadržavaju ih realnima. Sve su to umjetnici. Zato se molim i za njih da nikad ne odrastu, ne saznaju tu drugu stranu mladosti, odgovornosti i zrelosti. Jer to je ono što guši sanjare i kreativnost, umjetnike i djecu u njima. Dopustite im ljudi makar još malo vremena bez odgovornosti, jer oni su ti koji nose fenjer koji će rasplamsati nekakvu budućnost i zapaliti svu onu ozbiljnost i želju za ukalupljenosti. Zar nije to ono što svi želimo ali se na kraju bojimo učiniti, bojimo posegnuti za time.

Oduzmimo im sve suvišno i dajmo im ono čime će satrati sve što ne trebaju na svom putu radoznalosti, čuđenja i divljenja. Obrnutosti življenja, proživljavanja života kao da su iz Bretonovih pjesama ispali. Molim se za takve sanjare, zemlja ih je lišena već dugo, zatvoreni su u kavezima i ne dopušta se njihovim umovima da slobodno lutaju cestama i ismijavaju one koji to tako svesrdno ne žele. Čuva ih se kao lijek za onaj zadnji svijet, onu eru koja će morati izvući sve adute i sve karte staviti na stol da se spasi. Tu su oni sačuvani i njihova bit je sakupljena poput kakvih artefakata koji nešto vrijede. Ulovljeni i lobotomizirani. Kakav je ovo svijet progovaram, oslobodite umjetnike i sanjare. Oslobodite ih sve.

I ne dajte im da ispune snove. Dajte im samo da tragaju vječno, da imaju smisao jer to je smisao koji je vrijedan traženja. Dajte im samo mrvice i natruhe, naslađivat će se njima, biti siti godinama i zahvalni na tome. Odužit će vam se pjesmama, kipovima, slikama, možda i pokojim mostom prema vama. Dajte im da žive u svojim kućicama na drveću, da začudno gledaju u oblake i zapisuju njihove konfiguracije, dajte im da izmišljaju nova imena za stare stvari. Dajte im nedostižne ciljeve.

Oslobodite ih sve.