If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Morcheeba na tvorničkim postavkama [REVIEW]

Posted on 16/12/2014 by Ervin Felić

Dvije bitne stvari su se dogodile ove subote. Kao prvo, Morcheeba je ponovno zapalila Tvornicu kulture, ovaj put plugged i unplugged verzijama svojih najvećih hitova. Drugo, i još bitnije, ja sam doživio svoj prvi koncert iz photo pita s ostalim profesionalcima, budući da sam sam bio zadužen za fotografije u pratnji svog izvještaja. I tako se ja otisnuh na koncert svog omiljenog benda naoružan rozim Sony digitalnim fotoaparatom iz davnih vremena prije pametnih mobitela, jer bi zbilja bilo neumjesno iz photo pita fotkati mobitelom. U prvom redu publike, uz podsmijehe drugih fotografa, osjećao sam se prilično nedoraslo, takoreći neadekvatno, pogotovo kad su se počeli vaditi polumetarski objektivi i razna oprema koju ni imenovati ne bih mogao. No, svaka je nesigurnost nestala kad je na scenu stupio bend i počeo svirati „Triger Hippie“, a ljupka Skye Edwards stala toliko blizu mene da sam je mogao namirisati (miriše na ljiljane i sreću, ako nekog zanima).

riječi + foto : ervin felić

Photo pit je bio otvoren samo prve tri pjesme pa sam se nakon toga povukao u pozadinu kako bih ostatak koncerta vidio bez objektiva fotića i bez fotografskih lakata u faci. Bio sam pomalo skeptičan oko akustičnog dijela koncerta jer sam veliki fan elektroničke dimenzije Morcheebe, pogotovo u ranijim albumima, „Who Can You Trust“ i „Big Calm“, gdje trip-hop još uvijek nadglasava instrumente. I iako live izvedbe Morcheebe imaju malo više organski zvuk u korist benda, deckovi Jamesa Anthonyja ovaj put su gurnuti još više u pozadinu. Međutim, sva moja skepsa ubrzo je isparila jer je nedostatak elektronike značio veće oslanjanje na zaista impresivne glasovne mogućnosti Skye Edwards, ali i na gitaru Rossa Godfreya čiji su rifovi apsolutno nadoknadili ono što bi nedostajalo smanjivanjem elektroničkih dionica, pogotovo u pjesmi „Slow down“, koja me u potpunosti izula iz tenisica. Set lista je, na moje zadovoljstvo, uključivala najviše starih hitova uz minimalan broj pjesama sa zadnjeg albuma koji ja i dalje objašnjavam svojom „pa mora se i njima jednom desit loš album“ teorijom.

Ovo je, po mom izračunu, bilo peto gostovanje Morcheebe u Zagrebu, i drugo za redom u Tvornici. Volim misliti da bend ima poseban odnos sa zagrebačkom publikom i da zaista vole doći kod nas. Najveći dokaz tome na ovom koncertu je bio šećerni hihot kojim je Skye popratila eksplozivne ovacije nakon svake stvari koju su svirali, te njezina boca tekile koja je putovala publikom kao nagrada za ekipu koja je znala ime prve pjesme s prvog albuma. Ta je boca tekile trebala, naravno, biti moja budući da ih sve pobijedim u Morcheeba triviji, ali tako mi i treba kad sam stao iza. Karizma koju je Skye donijela na nastup ponovno je graničila s hipnozom, i odgovorno tvrdim da bi se na koncert Morcheebe isplatilo ići samo zbog pozitivne atmosfere kojom odiše cijela Tvornica čim bend stupi na scenu. Publika je bila izrazito responzivna i voljna maksimalno sudjelovati u svakoj pjesmi, tako da su refreni pjesama „The Sea“ i „Over and Over“ bili u potpunosti prepušteni publici koja nije htjela pustiti Skye s pozornice dok nije obećala da će se vratiti.

Nisam siguran znači li ova turneja izlazak nekog novog „plugged/unplugged“ albuma jer takvu informaciju nisam pronašao, koliko god da bio vještiji na Googleu nego na fotoaparatu. Ono što znam jest da je Morcheeba razmazila zagrebačku publiku svojim odličnim i redovitim nastupima i da svakako očekujemo da Skye održi dano obećanje i vrati se u Zagreb što prije.

Comments

  1. […] bend ikad postići kvalitetu Morcheebe (op.a. a kako je bilo na njihovom prošlom koncertu čitate ovdje). Pa je blagdan Morcheebino ipak možda najbolje proglasiti svojevrsnim memorijalnim […]