If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
IMG_2838 (510 x 340)

Nas dva i ja @ Teatar EXIT [REVIEW]

Posted on 16/10/2015 by LucijaK

Redatelj višestruko nagrađivane predstave Kauboji koja dvoranu teatra Exit puni već zavidan broj godina, repertoar je obogatio novim autorskom projektom pod imenom Nas dva i ja, gorko-slatkom pričom o prijateljstvu koje često dolazi u različitim oblicima, ali nas još češće podsjeća da smo, prije svega, društvena bića zajednice i zajedništva.

Novu kazališnu sezonu Saša Anočić otvorio je pričom o djevojčici Maši (Ivana Rushaidat, alternacija Amanda Prenkaj) koja očajnički čezne za obiteljskom toplinom koja joj je uskraćena od strane nestabilne majke alkoholičarke (Živko Anočić) i gotovo uvijek odsutnog oca (Saša Anočić), i njenom pomalo neobičnom prijateljstvu sa sredovječnim muškarcem albanskog podrijetla Idrizijem (Saša Anočić), koji je kao dječak igrom slučaja dospio u Ameriku i ondje kao čistač ulica vodio miran, gotovo nevidljiv život. Otuđeni protagonisti će se upoznati putem pisama nakon što Maši pod ruke sasvim slučajno dospije Idrizijeva kućna adresa, a osim bezuvjetne ljubavi prema istom crtanom filmu, ono što će ih povezati i pokrenuti njihov prijateljski odnos bit će upravo – usamljenost. Iako se gledatelj prije svega smije grotesknim prikazima naše svakodnevice čiji tempo sve teže uspijevamo pratiti, autor humorom kao da ublažava sliku društva koje nas prečesto nemilosrdno baca u more nametnutih shvaćanja vlastitih identiteta. Scena koja najjasnije predočuje spomenuti fenomen zasigurno je ona u kojoj Idrizi ulazi u sukob s psihijatrom zato što odbija prihvatiti zanimanje „čistača“ kao jedinu i cjelokupnu sliku svog identiteta.

Photo: Vladimira Spindler

IMG_2887 (510 x 340)

Lik majke, propale glumice i alkoholičarke, stereotipno ali vješto utjelovljuje Živko Anočić, koji i najmanjom mikrogestom uspijeva na sceni proizvesti, u većini trenutaka, duhovit prikaz nemarne majke koja svoj neuspjeh paradoksalno pripisuje činjenici da se zbog kćeri odrekla karijere, iako je duboko u sebi svjesna kako je za sve osim Maše, redovito pronalazila vremena. Ivana Rushaidat kao Maša, zaigrano ali precizno, s uvjerljivom dječjom naivnošću tumači lik zapostavljene djevojčice koja traga za bićem koje će dati značaj njenoj prisutnosti.

Iznenađenje među suradnicima kojima se redatelj redovito vraća, svakako je mladi Matija Antolić koji spremno i bez jednog traga manjka glumačkog iskustva energično tumači više različitih likova. Skečevi kojima redatelj slaže mozaik Mašinog odrastanja, uključuju dinamičnu progresiju značajnih trenutaka protagonističinog života, što podrazumijeva stalno prisutne skokove u prostoru i vremenu koji se vrtoglavo okreću oko iste, a s kojima je Antolić vješto izašao na kraj. Antolić je potpisan i kao autor glazbe koja pridonosi bajkovitoj atmosferi priče, čiji je jedini nedostatak što svoju funkciju počinje ispunjavati tek na drugoj polovici predstave, unatoč tome što bi glazbeni potencijali glumaca zasigurno obogatili scenski kozmos. Voice-over, odnosno upotreba nevidljivog naratora postala je Anočićeva redateljska konvencija koja, iako podrazumijeva opasnost od stvaranja distance između gledatelja i likova ograničavajući na neki način i slobodu vlastite interpretacije, u predstavi Nas dva i ja podcrtava atmosferu satkanu ispreplitanjem zbiljskog i fantastičnog, naglašavajući bajkoviti karakter priče.

Photo: Vladimira Spindler

IMG_3064 (510 x 340)

Kao inspiraciju za projekt autor navodi crtani film Mary and Max, australskog filmaša Adama Elliota, čiji ga je rad potaknuo na razmišljanje o temi prijateljstva unutar labirinta međuljudskih odnosa, i podsjetio na važnost integriranja iste u kazališne repertoare. Drugim riječima, autor kao da pokušava izvući gledatelja iz turbulentnog, rutiniziranog života u kojem, opterećen onima koji prolaze, često zaboravlja obratiti pažnju na one koji ostaju.