If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

“Ne mogu da verujem kolko dobro repujem“ – Bad Copy u Tvornici Kulture

Posted on 22/05/2014 by ouuuuu

Svojim nas sloganima oglašivačka industrija pokušava privoljeti na kupnju raznih proizvoda, turističkih aranžmana, osiguranja ili čega već. Poput slogana za detergent “Očistili smo i Harrya“ ili onoga za pješački prijelaz “Budite poput pileta“. Ove sam slogane, naravno, izmislio, ali ujedno si i dao šlagvort – mogu li se koncerti reklamirati sloganima? Naravno da mogu, na trailerima kada izađe snimka koncerta ili glazbeni dokumentarni film pa se producenti nahitavaju laudama etabliranih medija, a ukoliko iz takvih izvora pohvale izostanu, poslužiti će i popularniji blogovi.

Riječi: Ivan Jambrošić
Foto: Maja Sokolean

obr 356

16. svibnja Bad Copy su se vratili u Zagreb promovirati “Krigle“, prošlogodišnji studijski album, četvrti po redu. Skaj Vikler, Ajs Nigrutin i Timbe set su otvorili uspješnicom Esi mi dobar koja je kod publike promptno izazvala oduševljenje koje nije kopnilo tijekom cijelog koncerta. Mislim da su i momci iz banda bili pomalo iznenađeni brojnošću publike i njenim poznavanjem stihova, tako da masovnoga repanja nije manjkalo. Neke od pjesama sa “Krigli“ bile su “Sranje u cevovodu“ koja iz tri različite perspektive priča o neuspjeloj raciji na stan u kojoj stanar u tome času sjedi na školjci te od šoka ne stigne povući vodu. Prije početka ove pjesme Timbe traži da se za vrijeme izvođenja prstima načine imaginarni pištolji iz kojih se puca i uz put se ispričava Tvornici radi “rupa u plafonu“. Ovo je jedan od brojnih primjera opuštene komunikacije s publikom jer tolike godine koncertiranja sa sobom donose i iskustvo u komunikaciji sa slušateljstvom. Prije pjesme “Posle 10“ Skaj Vikler priča kako je Zagreb živi grad i kako je vidio ljude piti po parkovima. Naime, stihovi ove pjesme govore o apsurdu i očaju, frustraciji i bijesu radi zakona koji zabranjuje kupovinu piva nakon 22 sata. Interakcije s publikom bilo je stvarno dosta što je publika itekako znala cijeniti. Uslijedile su “Reperske fore“, “Metalac“ da bi zenit bio postignut najvećom “Vodio sam devojku na soju“, a nisku pjesama sa zadnjega albuma prekidali su starijim materijalom i nekim Ajsovim stvarima.

Ajs Nigrutin definitivno je fizički najupadljiviji od Bad Copy trojca. Sa svoja dva metra doista je upečatljiv kada uz svoj hrapav vokal priču dodatno ilustrira gestikulacijom, a kada se ekstremiteti te dužine kreću plesom, to se vidi i s drugog kraja dvorane. Napose me se dojmilo angažiranim i profesionalnim da si je i u live nastupu dao truda prenijeti podrigivanje sa studijskih snimaka. Vikler/Wikler/Wikluh svojim glasom koji od trojca u biti najviše, nekako r’n’b-oliko pjeva, nakon Ajsove dionice nekako daje soul obol cijeloj stvari. Ni Timbe ne zaostaje u izvedbi, nikako. U ovome kolektivu nema slabe karike. Naslov izvještaja upravo je stih iz njihove “Ljuljam mikrofon“ što me dovodi do kraja osvrta. “Ne mogu da verujem kolko dobro repujem“? gotovo da ne mogu ni ja.

Vratimo se na početak teksta i tamo spomenute slogane. Ako ovaj koncert bude uvršten u neki film o njima, na najavi bi bez problema moglo stajati “Najbolji koncert prve polovice godine onog tamo nekog koji piše za Transmeet.Tv“. Ako i ja do tada postanem etabliran, stajati će i moje ime.