If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
obr 2317

“To nisu stvari koje mogu da se dogode slučajno“ – Repetitor u Tvornici Kulture [REVIEW]

Posted on 09/02/2015 by ouuuuu

Dopustite mi započeti šalom. Repetitoru ovo definitivno nije prva svirka u Zagrebu, oni su se, pače, repetitivno vraćali koncertirati u ovim krajevima. Ovo “ repetitivno“ je kakti bila šala, igra riječi reklo bi se. To navodim jer sam ih prvi puta gledao tek prošle godine na Gričevanju kada su, na alociranu im večer, svirali nakon Punčki. Bio je to jedan od onih nastupa koji učini da se nekako obavežeš otići ponovo kada ti se ukaže prilika, u mojemu se slučaju radilo o svojevrsnoj kompenzaciji za propuštene prilike koje nisam iskoristio, a trebao sam. Ne volim to, kada otkrijem da sam puno ranije trebao obratiti pažnju na neki band. Ne događa se često, ali događa se. Isto mi se nedavno dogodilo sa Seven That Spells. Kako bilo, prilika se ukazala, a ja sam je iskoristio. Repetitor su svirali u Tvornici.

RIJEČI: IVAN JAMBROŠIĆ
FOTO: MAJA SOKOLEAN
obr 2137

Svirali su nakon dva banda s kojima su tu večer rabili stage. Na prvi, Moskau, nisam stigao/išao radi nesporazuma sa samim sobom, ali sam išao na Rusti koje do tada nisam slušao. Tri su to momka koji svoj izričaj opisuju kao “indie/noise/punk/rock”, a još su, opisuju oni, “bend iz Kutine”. Glazba je mlađahnih Kutinjana pogonjena muziciranjem vokaliste i gitariste banda, a onim noise momentom usmjerava publiku kakva im je glazbena čuvstva osvijestiti za glavni band večeri što nije ni čudo obzirom da upravo Repetitor navode kao jedan od glazbenih uzora. Ja nipošto nisam pretendent na naslov “najljepši glas Hrvatske“ koji je ujedno i slogan hrvatskoga formata showa koji ide na nacionalnoj televiziji a rimuje se sa “D Rojs“ , ali mooožda bi mladi gospodin za mikrofonom mogao poraditi na pjevanju. Malo. Trun. Uvjeren sam da bi nakon takve intervencije sve skupa zvučalo znatno bolje, a zvuči sasvim solidno.  Ipak, činilo se da se ovećoj kompaktnoj ekipi koja je formirala svoj nekakav otok kod pozornice sviđaju, međutim, ćutim da se poznaju od ranije.

Nemala je stvar napuniti veliki pogon u Tvornici, bez neke posebne reklame (barem ja nisam nabasao na nekakvu posebnu kampanju), no rad koji su uložili neumorni sviranjem rezultirao je upravo time. Ovo im nije prvi puta doduše, no svejedno. Beogradska trojka vrlo dobro znade što radi, a to su i pokazali. Počelo je vrlo energično, a tako je ostalo tijekom cijeloga koncerta, a energija kojom su zarobili publiku samo je rasla da bi na kraju prerasla u euforiju. Nekako mi se čini da se publika sastojala od, sada već solidne, baze fanova, nekih koji su ih došli čuti ponovno pa sve do onih koji nisu znali na što su došli, ali im je netko rekao da bi tamo trebali biti. Svi oni su se, povijeni energijom banda, nekako holistički spojili u jedan entitet i tu su večer iskoristili privilegij naći se na drugome kraju jednadžbe banda kojega kritičari nerijetko nazivaju “najboljim rokenrol bandom ove regije“.

Boris na vokalu i gitari, Milena na bubnjevima i Ana-Marija na basu i vokalima je trojka koja se ni tijelima ne libi prenijeti poruku. Takav splet skakanja, grčenja, zibanja i općega mahnitanja u ovome slučaju čini se iskrenim alatom za interpretaciju glazbe i  emocija koju njome žele prenijeti. Njihova se mješavina punka, noisea i garagea itekako vidi i u njihovim pokretima što cijelu stvar čini spektakularnijom. Svirali su i novi materijal, a nekako pamtim da su na jednoj pjesmi stihovi išli poput “moramo biti planina, moramo biti reka, moramo biti šuma, moramo sići s uma“, a glazbena me komponenta nekako podsjetila na onakvu kakva se može čuti u televizijskome serijalu o Vikinzima naziva “Vikings“ (i to ne u špici od Fever Raya, već Wardruni). Ove godine bi trebao izaći novi album pa ćemo vidjeti.

obr 2266

Osobno mi je svirka na Gričevanju nekako ostala u boljemu sjećanju, ali mislim da ću na Repetitorov koncert ponovo ići, kako bih ispravio propuste iz prošlosti. Vjerujem da će publike biti još više, a definitivno “to nisu stvari koje mogu da se dogode slučajno“ .