If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
dsc_0290

Phlegm in Wonderland [STREET ART CORNER]

Posted on 28/10/2013 by Vijuga

Gledajući Phlegmove smislene kompozicije ilustriranih tokova misli poteklih iz bogate mašte, imam osjećaj kao da sam ušetala u neki čudesan svijet lišen boja, koji je obilno obojan slojevitim ilustracijama prepunim vizualnih efekata, simbolika i životne kreativne energije, koji iz njih opipljivo pršte. Koliko je taj njegov svijet inspirativan i lijep najbolje govore slike njegovih radova koji su svoj uvjetno-trajni dom našli na zidovima mnogih gradova.

village underground phlegm
phlegm salmon

Phlegmove wall stories pričaju zanimljive priče u kojima su glavni akteri ljudi s polunavučenim kapuljačama, poluskrivenih identiteta. Baš kao da su izrasli iz Phlegmovog karaktera, sklonog samozatajnom radu. Oni me podsjećaju na dodjeljene uloge glasnika, radnika ili jednostavno pokretača Wonderland teatra. U njemu se ti ljudi nalaze u funkciji izgradnje priče i prenošenja neke ideje koja je temeljena koliko na mašti toliko i na elementima stvarnosti.

Na površini su djelić nekog čudnovatog mehanizma, nekog imaginarnog bića ili nekog grada- svijet su unutar svijeta. Za jedan je intervju Phlegm rekao kako ima prilično raznolik doseg tema, ali da ga uvijek privlače na prvi pogled jednostavne stvari koje se akumuliraju i postaju složenijima. Tvrdi da se ponekad jednostavne životne situacije mijenjaju pod utjecajem zbira malenih i gotovo nevažnih događaja. U njegovim radovima moguće je iščitati tu potragu za dubljim pronalaženjem smisla unutar onog prividno očitog i jednoznačnog. Moglo bi se reći kako je opća karakteristika njegovog rada zbir malih motiva koji izgrađuju onaj veći.

1 phlegm vodnjan croatia
phlegm Turin Italy

Kuće, ljudi, životinje, mitska bića, strojevi, sve su čudnovati prikazi i crno-bijele preslike unutarnjeg svijeta, koji zrcale umjetnikovu unutarnju dušu prepunu ilustriranih priča o prirodi čovjeka, bića i svijeta u kojima žive, te njihovog međuodnosa i sveopće povezanosti.

Poveznice i značenja su na nama da ih opazimo, doživimo i interpretiramo, shodno vlastitim preferencijama i mogućnostima. Uzročnost, otkrivanje stvarnog i imaginarnog smisla ideja je, čini mi se, osobni jezik kojim Phlegm ispituje granice i dosege stvarnog, nestvarnog i mogućeg.

Umjetnikove zidne slike me podsjećaju i na dječju radost “babuška momenta”, radost otkrivanja skrivenog unutar nečega što misliš da je jednostavno na prvi pogled, baš kao što je to babuška, tradicionalna ruska drvena igračka. Phlegmov teleskop nije samo teleskop, a grad samo grad…

Ima nešto duboko, samim time i nešto mračno u potrazi za znanjem, u pokušajima prikaza skrivenog, u razlaganju očitog na ne tako očite djelove. Baš kao i u priči o drvu spoznaje i žudnji za njegovim plodovima. Netko bi mogao zaključiti – blaženo bilo neznanje, ili ono figurativno slikarstvo koje se većini dovija umilnom figuracijom i simbolikom, koje ne ostavlja prostor za daljnje promišljljanje i osjećanje – koje ostaje na površini… koje servira.

Kako Phlegmov rad za neke može biti duboko uznemirujuć podsjeća nedavan incident ravnatelja jedne škole koji je prefarbao Pflegmov rad na školskoj fasadi u Dugavama. Netko bi pomislio da su roditelji djece apelirali zbog lascivnog, dijaboličnog prikaza… ali to nije bio slučaj. Čini mi se da je glavni motivator da se djelo ukloni bila neka vrsta nedefinirane nelagode koju je ono potenciralo u nekih prolaznika. Ipak, nije na fasadi bila, vjerovatno puno prihvatljivija, reklama s izazovnom Rucnericom kako gudi po dvopeku s paštetom ili Murtićevi tragovi koji su toliko nerazumljivi u svojoj apstrakciji i etablirani da nema razloga za nabiranje kože čela.

Od kuda toliko dušebrižništvo u ovom i sl. slučajevima mogla bi biti tema za neku drugu priliku. No, kuća, čovjek, crkva na tijelu nekog neodređenog, pomalo sablasnog ‘bićenca’, vjerojatno je u ovom street art djelu bilo previše za one uskog dosega u poimanju prihvatljivog, estetski i u svakom drugom pogledu.

U svakom slučaju, raspravljati o ukusima, kažu, nije zahvalno. Street art ionako ponekad za svoju slobodu, utjecaj i prisutnost žrtvuje sigurnost vlastitog opstanka. Život i smrt ideje, pa i umjetničkog djela u ovom je slučaju kao i život sam – nastaje, razvija se, nestaje.

Phlegm kaže da voli biti anoniman i dozvoliti svojim djelima da postoje sama za sebe. Tvrdi da nije dobar u objašnjavanju sebe i svojeg rada, zbog toga misli da je bolje da radi ono u čemu je vještiji. Voli ideju svojeg rada koji egzistira neovisno o njemu kao autoru. – “To je kao da on dolazi iz svojeg vlastitog svijeta, a ne onog u kojem sam ga ja napravio.”

Lijepo je osjetiti vlastiti neposredan i jedinsveni doživljaj nekog djela, koji je oslobođen viška informacija i njihove nametljivosti. Takvim slobodnim i osobnim doživljajima vrata su u potpunosti otvorena kada se autor umjetničkog djela ne gura pod svjetlo reflektora, kada svjesno ostaje u pozadini i kada dopušta da djela govore sama za sebe, bez govora ega, bez racionalizacija i njima sličnim ograničenjima koja nameće naš interpretativni um.