If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Prometni inženjer koji rastura ilustraciju – f.ckinfine [INTERVIEW]

Posted on 03/12/2013 by erica

Sigurno se pitate tko stoji iza neobičnih, ali veoma zanimljivih emotivnih poruka koje se šire Facebookom brzinom “munje”. Ako s istima i niste upoznati, zasigurno vas neće ostaviti ravnodušnima.

„Mene sramota koliko mi trebaš“, „Ili su mi se noge odsjekle ili sam transformer, a nisam transformer“, „Volio bih da mi kažeš kako sam“ i jedna koja kao da objedinjuje sav Markov rad i priču: „Mrak upalio maštu.“… Sve to samo je kap u moru njegovog rada i djela. To su svakodnevne priče i emocije izrečene na potpuno nov i zanimljiv način dok su u isto vrijeme razumljive svima, vrlo su jednostavne.

Marko Prokić je prometni inženjer koji je nakon osam godina rada shvatio što uistinu voli raditi i prebacio se na ilustraciju. Sve o tom poslu naučio je u Dubaiju nakon čega se vratio u Beograd koji je kako kaže jedna od njegovih najvećih inspiracija. Prije toga radio je ilustracije za New York, a zahvaljujući tom iskustvu prepoznat je i u Beogradu. Za njega je to bio veliki izazov, New York je prepoznatljiv, motiva ima napretek, dok je s Beogradom malo teže, a vjerojatno nije htio iznevjeriti sugrađane voljenog grada. U Beoizlogu možete vidjeti suvenire njegove izrade, koji su postali simbol Beograda. Svoje radove predstavljao je na samostalnoj izložbi na Mixeru 2012. godine te na brojnim grupnim, kao što su „Illustrative“ u Berlinu, „CSM“ u New Yorku, „Belegrade Design Week 12“ u Beogradu, „Dan D“ u Zagrebu te mnogim drugim.

f.ckinfine je danju art direktor, u slobodno vrijeme vatreni navijač, a poslije ponoći kad Beograd spava inspiraciju koju prikuplja kroz cijeli dan pretače u ilustracije. Iskreno govori kako sve radi isključivo iz ljubavi te da nešto što nije proživio ne može niti izraziti preko ilistracije. U prijevodu, emociju koju nije doživio ne može prenjeti nama. Mislim da je to ljepota njegova rada koju ne bi smio napuštati jer to daje dušu njegovim porukama.

Događalo mi se da ljudi naručuju grafike za poklon. Zahvalan sam na tome što neko želi nekome pokloniti dio mene. To je jako lijepo. Ali iskreno, nemam ja o čemu crtati ni pisati ako nije osobno, ogoljeno moje, i da ide negdje iz mene.

Kako je došlo do neočekivanog obrata da od prometnog inženjera postanete umjetnik?

Shvatio sam što neću. Potrošio sam osam godina da shvatim sto neću. I onda sam stao jednog dana pokraj radijatora, u stvari pokraj prozora ispod kojeg je bio radijator, i preturao nešto sebi po glavi. Pokušavao sam prelomiti još puno puta nakon toga, puno drugih bitnih stvari, ali samo tada mi je uspjelo.

Negdje sam pročitala kako ste rekli da ste „podvojena ličnost“ – danju art direktor, u slobodno vrijeme navijač, a noću umjetnik. Recite nam više o tome.

Pojednostavljeno, da. Ja sam, u stvari, školski primjer kontradikcije koja i dalje nekako opstaje i funkcionira takva kakva je. Do kada će tome biti tako, ne znam.

Možete li reći da imate posao iz snova i da nakopon radite ono što volite? Postoji li nešto što u svom poslu ne volite?

Kada bih mogao potpuno se posvetiti ilustraciji, da. Sreća je u jedanaest, kad ustaneš i na miru popiješ prvu jutarnju kavu.

Recite nam nešto više o toj umjetničkoj povezanosti vas i Beograda?

Beograd je čudno lijep grad noću, pred zoru kad je potpuno miran i pust. Nema veze više u kojem sam njegovom djelu, kroz koji kraj vozim ili ispred čijeg prozora sjedim. Tišina ispriča sve, poslije samo nacrtam čega se sjetim.

f07

Osim Beograda što vas još inspirira?

I dalje pokušavam da to uvijek ne bude osobno, bar ponekada. Da o nečem drugom bude slika. Ne znam, bol me inspirira. Bespomoćnost. Inspirira me i san, samo ni ja ga ne znam uvijek prepoznati.

Kako biste okarakterizirali svoj stil u ilustracijama?

Pustim ljude da me (se) sami pronađu. Nekima je melankolija, nekima tuga, nekima i duhovito. Jako mi je zanimljivo to pratiti tako ogoljeno i otišlo od mene, kad počne svoj život. Onda svijetli drugačije nego kao kada je bilo unutra.