If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

PUSH THE SKY AWAY- Nick Cave and the Bad Seeds

Posted on 02/11/2013 by Marijan Brazda

On je glazbenik, autor, pisac, scenarist, povremeni glumac, ali i australski princ tame. Nick Cave u cijeloj svojoj karijeri, koja sada traje preko 30 godina, nikada nije imao veliku, ali je zato imao vjernu publiku, a ono čime ju je iznova oduševljavao je bilo postepeno poboljšavanje samog materijala koji se pojavljivao na njegovim albumima. Zanimljivo je upravo to što su njegovih zadnjih nekoliko albuma vjerojatno i najbolji dio njegovog opusa, a poput svojevrsnog monolita nad svim tim albumima stoji Dig,Lazarus,Dig!!! iz 2008., što je ujedno i zadnji album koji je snimio sa Bad Seedsima prije nego što je pokrenuo svojevrsni side-project imena Grinderman u kojem je i bio njegov kolega iz Bad Seedsa Warren Ellis. Posebnost Dig,Lazarus,Dig!!! -a bila je u tome što je album donio nekakvu “svježinu” u zvuk i stil Nick Cavea, gdje su melankoličnost i nježni tonovi klavira zamjenjeni grubim sarkazmom i debelim zidom distorzije gitara (mračne teme i atmosfera su naravno sveprisutni), točnije može se reć da je taj album bio povratak Cavea na ono staro razdoblje njegove karijere, samo je Dig,Lazarus,Dig!!! puno zrelije štivo od njegovih prethodnika iz osamdesetih. Nakon tog uspjeha Cave je odlučio nastaviti u tom smjeru i tako se rodio njegov side-project Grinderman koji je prestao s radom nakon dva iznadprosječna albuma, te se nakon toga Cave odlučio posvetiti pisanju materijala za sljedeći album s Bad Seedsima, samo što nitko nije ni mogao znati koliko će taj album biti različit u odnosu na svog prethodika…

Push the Sky Away izašao je 18. veljače 2013. godine popraćen velikom nestrpljivošću i skeptičnošću fanova(od kojih sam i ja bio jedan) vezano za sam zvuk i stil albuma s obzirom na to da su Bad Seedsi izgubili jednog od svojih osnivača, Mick Harveya čiji je utjecaj u Bad Seedsima bio neopisivo velik zbog njegovih specifičnih i inovativnih aranžmana koji su Caveovim pjesmama tijekom godina dodavali tu dodatnu dimenziju njegovoj glazbi i riječima.
Prvi dobar znak s tog albuma bio je njegov prvi singl koji je ujedno i prva pjesma na albumu; We No Who U R je savršena pjesma za otvaranje ovog albuma, jer postavlja nekakvu “maglenu” atmosferu punu mračnih i apstraktnih metafora koje provlači kroz tekst, ali i začudo veliku dozu lakoće,romantike i nježnosti(!?). Čini se da je Cave stvorio nekakav čudan hibrid od albuma koji se može održati u toj cjelini samo ako slušatelj prihvati Caveova pravila igre i ono što se već nakon 30 godina stvaralaštva smatra njegovom tipičnom tematikom, a to je odnos ljubavi i smrti koji su gotovo idealno obgrljeni Caveovim ciniznom i sarkazmom.

Photo via Flickr

Photo via Flickr

To nas pak dovodi do sljedećeg bisera s tog albuma, a to je definitivno Jubilee Street, za koju bi se moglo reći da je i najbolja pjesma na albumu. Ono što Jubilee Street učinilo toliko dobrom pjesmom je sjajna gradacija i postepeni crescendo koji se proteže cijelom pjesmom, a atmosfera je odlično pogođena Caveovom polunaracijom iz prvog lica, nečime što on radi barem jednom po albumu, odličan primjer toga je njegov stari klasik Red Right Hand ili pjesma Dig,Lazarus,Dig!!! s istoimenog albuma. Album također u nekim trenucima podsjeća na staro Caveovo razdoblje iz osamdesetih, na njegovu gothic/noise rock fazu , što se najbolje može primjetiti u pjesmama Water’s Edge i We Real Cool u kojima pretežito prevladava pulsirajući ritam i mračne atonske dionice gitara, klavira i ostalih instrumenata. Kao suprotnost tim pjesmama na albumu se također nalaze pjesme Wide Lovely Eyes i Mermaids koje u sebi sadrže jedne od glazbeno najljepših refrena koje je Cave napisao, posebice Mermaids u čijem se refrenu ukljućuju i ženski bek vokali, što ju iz inače gotovo prosječne pjesme čini jednim od vrhunaca albuma.

Sve u svemu, Push the Sky Away je iznenađujuće dobar album. Da se razumijemo ima mana, ali su te mane kao i na svakom albumu od Nick Cavea jednostavno zaboravljene kada oko njih izvire neopisivo kvalitetan materijal autora koji se još nije ispuhao čak ni nakon svih tih godina…

OCJENA ALBUMA: 4/5