If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

[REVIEW] Dimensions festival 2018

Posted on 12/09/2018 by Transmeet-BPM

Dragi Svi (čitatelji, urednice, slučajni prolaznici) moramo se na startu opravdati jer smo zadatku pristupili, s ove istraživačko novinarske strane, krajnje amaterski, a više u duhu našeg prvog dana godišnjeg koji je startao s prvim danom festa. U skladu s tim bit će i ovaj riport sa 7. Dimensionsa, neopterećen nepotrebnim službenim informacijama i detaljima, već osobno putopisan.

(29.08. srijeda, OPENING)

Pozdravili smo se sa svojim korporativnim kolegama, uključili G.O. mode i krenuli u Istru bajnu, u Pulu na famozni opening. Uzevši u obzir prošlogodišnji s amazing Grace Jones i neponovljivim Moderatom (koji smo naknadno proglasili najboljim izlaskom ljeta), naša očekivanja su bila velika.

Dok smo ulazili u Arenu na pozornici je bio Nils Frahm , čovjek koji spaja klasični piano i suvremeni zvuk u kako sam kaže „glazbenu ljubavnu aferu“; a sve to u stoljetnom amfiteatru pod zvjezdanim nebom na genijalnom soundu u savršeno akustičnom prostoru. Kakva uvertira za zvijezde večeri, show glazbenih inovatora, elektro pionira njemačkih mašina koje su nam rastopile oči i uši, rasplesale nožice i proširile zarazan virus kompjutorske ljubavi. KRAFTWERKI su nas svojim dvosatnim 3D showom odveli u prošlost i u budućnost, postavljali pitanja i nudili odgovore, i ostavili nas uz prigodnu „MUSIC NON STOP“ . Čast da završi ovaj show za pamćenje pripala je Moodymannu, detroitskom selektoru i zabavljaču koji je ekipu rasplesao raznovrsnom selekcijom plesnih melodija.

O ovom eventu će se puno pisati a mi ćemo kazati samo MAESTRALNO.

(30.08. četvrtak, dan 1.)

Prvi festivalski dan i naš prvi dan godišnjeg, sad smo već malo hvalisavi i trljamo sol na  ranu korporativnim kolegama u uredima koji ovo i onako neće nikada pročitati ali neka, a i opravdavamo se vama za produženi beauty sleep te večeri. Na festivalsku top lokaciju tvrđavu Punta Christo stigli smo malo poslije 1 i prvo što smo osvijestili šećući od parkinga do same festivalske lokacije je hrpa ljudi i ogroman prostor na kojem se prostiru sadržaji, sve što poželiš pa i više od toga!

Na putu nam se prvo ukazao The Clearing i domaći dečko s inozemnom karijerom Petar Dundov koji je vrtio dj-set kompleksnih melodija sporogorućeg hipnotičkog progressiva. Na stageu ga je zamijenila na startu žestoka njujorčanka Volvox čiji su nastup zbog nekoliko munji na nebu oprezni britanski organizatori prekinuli (show je ugašeni na svim stageovima) a mi kako nismo od šećera a ni pod naponom nastavili smo put prema tvrđavi. Glazba je uskoro opet zasvirala (hihi kakvo je to veselje među ekipom WOW) a mi smo se našli na The Voidu dok je svirao španjolac John Talbot. Čovjek je sa takvom lakoćom i spontanošću miješao žanrove od psihodelije, afričkih ritmova, cosmic funka i to nam se sviđalo; ali nešto nam nije štimalo sa soundom na The Voidu. Bio je prigušen, stišan, nešto (?) i mogli su se as a background noise  čuti ljudi koji čavrljaju, e to nam se nije svidjelo i odlučili smo otići poslušat set ruske techno megazvijezde Nine (ako moramo napisati Kraviz) koja je odradila dvostruki nastup te večeri na Dimensionsu. Bili smo na njenom drugom setu na  The Clearingu. Nema se tu šta puno pametovat. Cura vlada stageom, lipo ju je za vidit i roka neustrašivu selekciju acida i techna.

Plesali smo, smijali se i ufuravali se u festivalski vibe; kada se na zvučnicima pročuo poznati TUUUUUUT (kada nekog zovete, a taj se ne javlja). Tako se Nina odjavila, meni je namamilo osmjeh, kretao je dan..

Bili smo dobri i otišli smo spavati u apartman.

(31.08. petak, dan 2.)

Novinarski smo zakazali, a ovaj put smo iznevjerili i kao rejveri. Na TO DO listi za petak su bili nastupi uživo jednog od headlinera festivala engleza Jona Hopkinsa i koreanke sa berlinskom adresom Peggy Gou. Znamo, dosta je bilo isprika (ne zanima ni vas ni urednicu). Jbga. Viša sila. Nismo bili, otići ćemo iduće godine (hvala urednici unaprijed). Uglavnom u petak smo bili putujući i skužili da ima uz The Clearing i The Void još hrpu stageova za upoznat. Ali kako smo spomenuli, nismo bili na nivou zadatka, bili smo prelijeni za pratit timetable i povezivati ljude iza DJ pulta sa imenima – isprika.

Zato smo obišli hrpu malih floorova smještenih unutar same tvrđave i plesali doslovno po dvorištima, podzemnim prostorijama, rovovima i tunelima ove fascinantne građevine iz 19. st. Ipak nismo baš sve propustili u petak, odslušali smo i proplesali šaroliki set američke artistice, dj-ice Avalon Emerson. Veseli i prašnjavi uplesali smo u novi dan.

(01.09. subota, dan 3.)

Nama se sve nekako poklopilo u subotu. Bili smo on time i na nivou zadatka. A bio je to i jedini dan kada program nije stao ni na kratko zbog munja. Odlučili smo se i opet za žene DJ-ice. Dok smo napravili mali đir po festu da uhvatimo festivalski vibe, na The Gardenu nas je dočekala poljakinja Margaret Dygas. Odradila je dobar intro za po nama highlight nastup te večeri ako ne  i festivala (ili se nama sve poklopilo 🙂 ). Od 03:30 preuzela je stage i naša srca Sonja Moonear. Mora da ima istančano oko za dance floor, što uz njen ritmičan cross housea, techna i minimala dovodi do ludila. Ekstaza i ples, baš ono po šta dođeš na festival. Once again, nama je to dala SONJA MOONEAR.

Nije baš za hvaliti se ali to je onaj trenutak kada me nije briga. Nabacim najbolji osmijeh, malo zlorabim danu mi press propusnicu i penjem se na stage. Stojim, ma ne stojim nego plešem 2m od Sonje, a iza Sonje pleše floor.. DIVOTA. Ubrzo dolazi ljubazna stage managerica i pita me da li sam sa curama (misleći pritom na Sonju i Margaret 🙂 ) hahaha. NOT. Pa me zamoli da se ipak spustim u backstage dio. Hahhaa, baš me briga, vraćam se na floor i plešemo do jutra…

Nismo bili dobri, išli smo i na after.

(02.09. nedjelja, dan 4.)

Jučer smo bili na nivou, zato smo večeras bili u revijalnom tonu. Kiša je sipila, Bonobo je vrtio allnigter. Došli smo, vidjeli, popili pivo. Bili smo za spavanje. Još smo malo pogledali, popili još jedno pivo i otišli. Bila je to prva i jedina večer da smo otišli dok je muzika još svirala.

Mali rezime (moramo nešto zaključiti jer inače nema smisla):

  • O NAMA: volimo žene DJ-ice, nismo novinari (štoviše čak s brojkama radimo), nismo prvi na flooru ali ostajemo do kraja.
  • O Dimensionsu: ovo je naš drugi po redu; bili smo na prvom i ovom zadnjem, i oooo da, narastao je u svakom smislu. Organizacijski besprijekorno. Sigurnost posjetitelja je na prvom mjestu. Program je valjda u minutu točan. Šankovi opremljeni hladnom cugom, naravno ne baš jeftinom. Al cool je ako plaćaš s jednom od dvije kartice – prvo slovo M – imaš 10% popusta na sve, a to naravno volimo! Moglo se dobiti i besplatno vode na šanku, što je rijetkost da ne kažem izuzetak i za svaku pohvalu.

Svima vama koji ste kliknuli na riport u želji da dobijete konkretne info i sirovi izvještaj s glazbenog underground techno festivala, 5 noći u 5 rečenica; evo ga službeno od organizatora (za nagradu što ste dogurali do kraja ovog nimalo realnog već sasvim osobnog doživljaja 7. Dimensionsa):

„Festival je u srijedu započeo nezaboravni koncertom Kraftwerka u pulskoj Areni. Tijekom 4 festivalska dana posjetitelji su imali prilike vidjeti više od 150 izvođača na 10 festivalskih pozornica na tvrđavi Punta Christo. Kao glavne zvijezde istaknuli su se Bonobo koji je odsvirao maestralni sedmosatni set na glavnoj pozornici, te techno kraljica Nina Kraviz koja je nastupila čak dva puta. Sedmo izdanje Dimensions festivala posjetilo je  više od šest tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta.“ To je službeno.

Popis svih izvođača za one od detalja ima na službenom portalu dimensionsfestival.com, kao i hrpa dobrih fotki (da vam ne lijepimo ove jadne slikane s mobom).

E sad kad smo vam to sve tako fino opisali; pa poželite i vi iduće godine na Dimensions: ponesite samo good mood, good partner i tenisice, a za baš sve ostalo pobrinuli su se organizatori.

LEPI POZDRAV I ZAHVALJUJEMO NA PAŽNJI.

Gotov godišnji, kreće odmor.

(Ispričavamo se i opet što riport malo kasni. Direktno s festa otišli smo na Pelješac. I tamo na Pelješcu ne postoji laptop… to tamo nema. 🙂 )

I.B.T. (glavna i odgovorna)
D.B.D. (partner na zadatku u noćnoj)