If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Review: Svratište kod Alberta C. – Predstava za majke i kćeri

Posted on 21/04/2014 by LucijaK

Svratište kod Alberta C. nova je autorska predstava redatelja Vedrana Hleba i dramaturginje Nine Gojić nastala po motivima Camusove drame Nesporazum koju je od ovog tjedna moguće pogledati u Teatru&TD. U predstavi igraju Ana Karić i Mia Biondić, utjelovljujući Majku i Martu iz Camusovog teksta koje novac zarađuju vodeći pomalo neobično svratište u sklopu svog skromnog doma.

Budući da je ovoj predstavi gotovo nemoguće pronaći tehničke manjkavosti (ili bilo kakve druge), dopustit ću si luksuz da se postavim u prvo lice i dam ovoj recenziji osobnu notu. Ono što mi se neupitno duže vrijeme nije dogodilo je da u trenutku kad kročim izvan kazališne dvorane, ostanem očarana u toj mjeri da ni par minuta nakon što mi se slegne dojam i odvrtim film o tome što sam upravo vidjela, ne mogu odvojiti iz tog zaslijepljenog raspoloženja očaranosti.

Svratište kod Alberta C. predstava je koju bi svaka kćer i svaka majka trebale pogledati (što, naravno, ne isključuje muške gledatelje). Izvrsni glumački dvojac Ane Karić i Mie Biondić do temelja je razvio taj odnos među sobom i same likove unutar sebe da je slojevitost teksta (koja je u skladu i sa slojevitošću odnosa) proizašla i projicirala se na publiku u potpunosti.

unnamed

Mračna je atmosfera u koju svoju publiku dovode autori ove predstave. Minimalističko osvjetljenje isprepleteno s bezizražajnom sivom odjećom protagonistica. Na jednome kraju peć – stara, koja se loži na drva, na drugome tek jedan krevet u kojima (majka i kćer) zajedno preživljavaju teške i hladne noći, a u sredini stol na kojem se pažljivo valja tijesto za štrudlu. Publika tik do junakinja ove drame. Iskren i jednostavan prostor koji otvara mogućnosti ovim likovima da progovore iz sebe (i predaju se svojoj publici). Njihove svađe i međusobna spočitavanja, zajedničke igre i neporeciva ljubav svevremenske su. Njihova je situacija teška, mnoge su se stvari dogodile u njihovim životima, koliko se vole one si i međusobno zamjeraju, napetost je opipljiva u zraku kao i miris štrudle s jabukama što se peče. Ipak, kako će njih dvije drugačije nego zajedno?

One ne viču, one ne šapću, one jednostavno govore, njihovi krikovi i šapati su opipljivi u brojnim slojevima što nose njihove rečenice. Od onih koje se čine potpuno banalne do onih koje obilježavaju prijelomne trenutke za radnju i njihov odnos, sve te rečenice grade jedan odnos koji je toliko bogat i pozitivnim i negativnim. Već u prvome trenutku kada sjede za stolom, obuzele su me silne emocije. Jer u njima sam ugledala sebe – vidjela sam svoju majku kako sjedi i pozorno me promatra te sebe kako kao Mia Bondić polako, ali nervozno motam njoj cigarete koje ne bi trebala pušiti. Proželi su me trnci, ta silovita tišina i tiho pucketanje drva, podsjetilo me na taj prodoran majčinski pogled koji te toliko voli, a toliko osuđuje te osjećaj gorčine i inata koji stvara u tvojim ustima.

svratiste_kod_alberta_c,_foto_damir_zizic_(6)_big

Glazba Nenada Sinkauza ispunila je pauze u tekstu i savršeno popratila promjene raspoloženja glumica koje su se u tom trenutku odvijale. Vrhunac same radnje koji je nakon sitnih, ali bitnih previranja majke i kćeri proizašao, na scenu je ušetao prirodno. Potom se sve ponovno zavrtilo oko svoje osi i vratilo se na njih dvije te prekinulo na samom početku (odnosno kraju) igre. Ta činjenica, koja je tako vjerno prikazana – da je taj odnos jedna igra koja se nikad neće završiti, da je taj odnos koliko god kompleksan i težak bio, nešto bez čega njih dvije ne mogu, uistinu pokazuje da su Vedran i Nina kao autori teksta veoma dobro promislili svoje likove (i glumice). Ova predstava tako nije tek neki slijed događaja, neki trenutni užitak – ona je studija jednog odnosa u kojoj bi svakim novim gledanjem zasigurno bilo moguće pronaći još neki ključ čitanja.

Predstava Svratište kod Alberta C. svakako je dokaz talenta i potencijala autorskoga tima kojem bi i osim Teatra&TD i neka druga kazališta trebala pružiti priliku.