If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
Sequence 02.00_10_28_09.Still001

St Germain [INTERVIEW]

Posted on 26/11/2015 by Transmeet-BPM

Koncert St Germaina s punim se pravom već prilikom same najave nazivao jednim od koncerata godine. A dotični je gospodin (kojeg malo tko zove pravim imenom) Ludovic Navarre rasprodani koncert u zagrebačkoj Tvornici Kulture održao početkom studenoga. Očekivanja publike možda su više išla u smjeru velikog ‘Tourista’, ali je St Germain na ovoj turneji, a nakon 15-godišnje pauze, predstavljao svoj novi uradak nazvan jednostavno ‘St Germain’. Album je sniman u Parizu, a inspiriran je njegovom ljubavlju prema glazbi koja potječe iz afričke države Mali. Na novom materijalu surađivao je s afričkim glazbenicima, a u elektroničke loopove sofosticirano je uklopio neke od afričkih tradicionalnih instrumenata u kombinaciji s električnom gitarom, klavijaturama i saksofonom.

RIJEČI: TENA ŠKILJEVIĆ

Sa samozatajnim, introvertiranim i skromnim glazbenikom popričali smo uoči koncerta u Zagrebu, a njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost donosimo u redcima koji slijede.

Kakav je osjećaj kada pomislite na to da je vaša glazba dotakla mnoge živote na toliko različitih načina i u nekim za njih jako bitnim trenucima? Je li to kompliment i razmišljate li uopće o tome? Znate li za neke takve priče i što o tome uopće mislite…?

Da, sve to o čemu pričaš nisam shvatio odmah nego tek nakon možda pet godina. Naime, kada sam počinjao uopće nisam bio svjestan da moja glazba dotiče toliki broj ljudi. Drugim riječima tek sam s petogodišnjim odmakom počeo razmišljati o tome kako je St Germain stil i identitet dotakao mnoge ljude i glazbenike. Konkretne priče na žalost ne znam…

Što se događa s vašim glazbenim aliasima? Gdje su danas i što rade Deepside, Modus Vivendi i ostatak ekipe?

Oh… sve je to daleko iza mene. Sada su svi ti aliasi samo sjećanja. Uostalom, ja sve što radim na kraju pretvorim u nešto sasvim drugo. Tako recimo ne održavam veze s glazbenicima s kojima sam nekada radio. Svaki puta kada se s nekim sretnem – pa makar ga i poznavao – doživljavam to kao novi susret. Nekako moram ići naprijed i mijenjati se, a vjerujem da mi ovaj koncept koji sam ustanovio u tome pomaže jer mi stvari na taj način ne postaju dosadne.

Album Tourist izdan je 2000. Sada, 15 godina kasnije izašao je album jednostavno nazvan St Germain… Kako je izgledala ta 15-godišnja rupa? Koliko ste od tih 15 godina posvetili novom albumu? I gdje ste uopće bili u tom zaista dugom periodu?

Na tom sam albumu radio četiri godine. Od 2000. do 2003. Nakon toga s Touristom sam otišao i na svjetsku turneju u sklopu koje sam odradio oko 300 svirki. Bio sam malo umoran pa sam nakon svega toga uzeo malu pauzu. 2004. godine snimio sam i producirao album svog trubača Soela. Godinu dana kasnije s bubnjarem Fele Kutija, Tonyjem Allenom, održao sam zaista poseban koncert u Kini i onda sam 2006. počeo razmišljati o novom albumu. Moje mislim išle su u smjeru onoga što sam radio i ranije – miks jazza, soula i ostalih žanrova s kojima sam se igrao na Touristu pa je tako i ova nova tvorevina poprimala oblike njegovog nasljednika – dakle, bio je to svojevrsni Tourist 2. Proizvodnjom tog zvuka i albuma bavio sam se kojih godinu dana, ali time nisam bio zadovoljan. Zato sam sve što sam napravio izbrisao i sam sebi rekao da moram početi ispočetka s nečim novim. I tada sam pomislio kako bih mogao pokušati sa zvukovima Afrike. Dakle, od 2007. do 2010. godine miksao sam zvukove Nigerije i Gane, da bi kasnije, točnije 2009. i 2010., u sve to dodao i zvukove Malija. Tada sam se počeo nalaziti s ljudima, raditi audicije, nalaziti glazbenike i eto zato je sve skupa trajalo da 2014. godine kada je album i bio završen.

Recite mi nešto više o procesu njegovog nastanka. Čitala sam da je Pariz sjedište velike zajednice ljudi s Malija. Kako ste se infiltrirali među njih ako je to uopće bio slučaj…?

U tu sam se kulturu infiltrirao preko jednog glazbenika s kojim sviram. Točnije, preko svog udaraljkaša koji me upoznao s nekolicinom glazbenika s Malija. Nakon inicijalnog upoznavanja ekipe moja se potraga nastavila unutar tog kruga ljudi. Tražio sam nekoga tko ima ono ‘pravo’ znanje tradicionalne glazbe s Malija. Osim toga bio sam i u potrazi za glazbenikom koji zna svirati Ngoni – drevnu tradicionalnu lutnju koja se svira u zapadnoj Africi. Srećom, sve što sam tražio sam i pronašao.

U jednom ste intervjuu rekli da vas je nesreća koju ste sa 16 godina doživjeli na motoru u Parizu formirala u osobu koja ste danas. Možete li nam reći nešto više o tom iskustvu i samoj izjavi?

U tim trenutcima vidite svu surovost života i ljudi. Trenutak u kojem imate veliki problem, a svi vas prijatelji napuste te ste posve sami ujedno je i trenutak nakon kojeg niti ne očekujete previše. Upravo se zato osamljujem i to mi odgovara – nitko me ne smeta i ja nikome ne smetam…

Što volite a što ne volite kada se vaš život nakratko pretvori u život na turneji?

Iako turneja podrazumijeva puno ljudi ja sam i dalje samotnjak. Na koncerte i u hotele stižem sam pa se tako i nakon intervjua, kao što je ovaj, povučem u svoju sobu i ostajem tamo dok nije vrijeme za polazak. Dakle, moj život na turneji ne razlikuje se po mnogočemu od mog života kada nisam na turneji.

Kome vjerujete kada se radi o vašoj glazbi? Da parafraziram – postoji li netko tko sudjeluje u procesu nastanka vašeg albuma, a da to nije netko od bliskih suradnika koji s vama rade na albumu?

Ne, ne postoji takva osoba. Tome je tako jer smatram da ljudi nikada nisu u potpunosti iskreni. Recimo, kada za mišljenje pitate nekoga kome se divite i tko se divi vama teško je procijeniti je li taj netko rekao da mu je to što vi radite sjajno zato jer je iskren ili zato jer vam se divi i zna da taj odgovor od njega očekujete. Upravo zato jer se i vi divite njemu. Ne znam ima li ovo previše smisla drugima, ali meni ima. Iz istog razloga ne čitam niti kritike na svoj rad – jer ne vjerujem da su zaista iskrene.

Čime se još bavite osim glazbom? Što vam ispunjava vrijeme kada to nisu note?

Na žalost, bavim se isključivo i samo glazbom (smijeh). Kada kažem ‘na žalost’ ne mislim to u nekom lošem kontekstu, ali istina je da nisam toliko raznovrstan po pitanju svojih hobija pa je eto glazba u kontekstu onoga što me okupira zapravo jedina stvar koju bi mogao podvesti hobi koji je ujedno i posao. Ako ništa drugo, glazbi sam barem posvećen u potpunosti.

Tko brine o vašem online životu i što općenito mislite o našem postojanju u tom online svijetu? Jesu li naš offline i online život danas uopće odvojivi?

Ja o tome uopće ne brinem jer me to niti ne zanima. Ponekad me čak i zabavlja otići na Facebook, ali to nipošto nije aktivnost koju prakticiram na svakodnevnoj razini. O mom ‘online’ životu brine moja izdavačka kuća. Ja Facebook posjećujem jako rijetko.

U jednom vašem intervjuu rekli ste da ste nakon Tourista željeli napraviti nešto potpuno drugačije. I eto, sada je tu album St Germain. Imate li neku ideju o tome kako će zvučati vaš idući projekt? Hoćete li se ovim ‘potpuno drugačije’ receptom voditi i u budućim projektima?

Iskreno, još uvijek nemam pojma kako će moj idući projekt izgledati jer je i St Germain još uvijek relativno ‘svjež’. Trenutno je fokus na koncertima, a treba raditi i na promociji… Ipak, ono što mogu reći gotovo sa 100 postotnom sigurnošću je to da mi za novi projekt neće trebati (predugih) 15 godina. Već sad razmišljam o tome što je sljedeće; recimo, jako me intrigira američki blues i jako me privlači ideja pomiješati taj žanr sa suvremenom i house/deep house glazbom.

Comments

  1. […] dotičnog, ako ćemo biti iskreni). Nama je taj koncert prvenstveno bio prilika da upoznamo i intervjuiramo čovjeka koji je svojim zvukom označio jedan krasan period elektronske glazbe, a ovo je ujedno i prvo od dva medijska pokroviteljstva na koja smo u toj prošloj 2015. bili i […]