If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

St Germain [INTERVIEW]

Posted on 26/11/2015 by Transmeet-BPM

[vc_row][vc_column][vc_column_text]

Koncert St Germaina s punim se pravom već prilikom same najave nazivao jednim od koncerata godine. A dotični je gospodin (kojeg malo tko zove pravim imenom) Ludovic Navarre rasprodani koncert u zagrebačkoj Tvornici Kulture održao početkom studenoga. Očekivanja publike možda su više išla u smjeru velikog ‘Tourista’, ali je St Germain na ovoj turneji, a nakon 15-godišnje pauze, predstavljao svoj novi uradak nazvan jednostavno ‘St Germain’. Album je sniman u Parizu, a inspiriran je njegovom ljubavlju prema glazbi koja potječe iz afričke države Mali. Na novom materijalu surađivao je s afričkim glazbenicima, a u elektroničke loopove sofosticirano je uklopio neke od afričkih tradicionalnih instrumenata u kombinaciji s električnom gitarom, klavijaturama i saksofonom.

RIJEČI: TENA ŠKILJEVIĆ

Sa samozatajnim, introvertiranim i skromnim glazbenikom popričali smo uoči koncerta u Zagrebu, a njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost donosimo u redcima koji slijede.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_video link=”https://youtu.be/SG8rx3azvWo”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]

Kakav je osjećaj kada pomislite na to da je vaša glazba dotakla mnoge živote na toliko različitih načina i u nekim za njih jako bitnim trenucima? Je li to kompliment i razmišljate li uopće o tome? Znate li za neke takve priče i što o tome uopće mislite…?

Da, sve to o čemu pričaš nisam shvatio odmah nego tek nakon možda pet godina. Naime, kada sam počinjao uopće nisam bio svjestan da moja glazba dotiče toliki broj ljudi. Drugim riječima tek sam s petogodišnjim odmakom počeo razmišljati o tome kako je St Germain stil i identitet dotakao mnoge ljude i glazbenike. Konkretne priče na žalost ne znam…

Što se događa s vašim glazbenim aliasima? Gdje su danas i što rade Deepside, Modus Vivendi i ostatak ekipe?

Oh… sve je to daleko iza mene. Sada su svi ti aliasi samo sjećanja. Uostalom, ja sve što radim na kraju pretvorim u nešto sasvim drugo. Tako recimo ne održavam veze s glazbenicima s kojima sam nekada radio. Svaki puta kada se s nekim sretnem – pa makar ga i poznavao – doživljavam to kao novi susret. Nekako moram ići naprijed i mijenjati se, a vjerujem da mi ovaj koncept koji sam ustanovio u tome pomaže jer mi stvari na taj način ne postaju dosadne.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_video link=”https://www.youtube.com/watch?v=ZjBQXuWuOak”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]

Album Tourist izdan je 2000. Sada, 15 godina kasnije izašao je album jednostavno nazvan St Germain… Kako je izgledala ta 15-godišnja rupa? Koliko ste od tih 15 godina posvetili novom albumu? I gdje ste uopće bili u tom zaista dugom periodu?

Na tom sam albumu radio četiri godine. Od 2000. do 2003. Nakon toga s Touristom sam otišao i na svjetsku turneju u sklopu koje sam odradio oko 300 svirki. Bio sam malo umoran pa sam nakon svega toga uzeo malu pauzu. 2004. godine snimio sam i producirao album svog trubača Soela. Godinu dana kasnije s bubnjarem Fele Kutija, Tonyjem Allenom, održao sam zaista poseban koncert u Kini i onda sam 2006. počeo razmišljati o novom albumu. Moje mislim išle su u smjeru onoga što sam radio i ranije – miks jazza, soula i ostalih žanrova s kojima sam se igrao na Touristu pa je tako i ova nova tvorevina poprimala oblike njegovog nasljednika – dakle, bio je to svojevrsni Tourist 2. Proizvodnjom tog zvuka i albuma bavio sam se kojih godinu dana, ali time nisam bio zadovoljan. Zato sam sve što sam napravio izbrisao i sam sebi rekao da moram početi ispočetka s nečim novim. I tada sam pomislio kako bih mogao pokušati sa zvukovima Afrike. Dakle, od 2007. do 2010. godine miksao sam zvukove Nigerije i Gane, da bi kasnije, točnije 2009. i 2010., u sve to dodao i zvukove Malija. Tada sam se počeo nalaziti s ljudima, raditi audicije, nalaziti glazbenike i eto zato je sve skupa trajalo da 2014. godine kada je album i bio završen.

Recite mi nešto više o procesu njegovog nastanka. Čitala sam da je Pariz sjedište velike zajednice ljudi s Malija. Kako ste se infiltrirali među njih ako je to uopće bio slučaj…?

U tu sam se kulturu infiltrirao preko jednog glazbenika s kojim sviram. Točnije, preko svog udaraljkaša koji me upoznao s nekolicinom glazbenika s Malija. Nakon inicijalnog upoznavanja ekipe moja se potraga nastavila unutar tog kruga ljudi. Tražio sam nekoga tko ima ono ‘pravo’ znanje tradicionalne glazbe s Malija. Osim toga bio sam i u potrazi za glazbenikom koji zna svirati Ngoni – drevnu tradicionalnu lutnju koja se svira u zapadnoj Africi. Srećom, sve što sam tražio sam i pronašao.

U jednom ste intervjuu rekli da vas je nesreća koju ste sa 16 godina doživjeli na motoru u Parizu formirala u osobu koja ste danas. Možete li nam reći nešto više o tom iskustvu i samoj izjavi?

U tim trenutcima vidite svu surovost života i ljudi. Trenutak u kojem imate veliki problem, a svi vas prijatelji napuste te ste posve sami ujedno je i trenutak nakon kojeg niti ne očekujete previše. Upravo se zato osamljujem i to mi odgovara – nitko me ne smeta i ja nikome ne smetam…

Što volite a što ne volite kada se vaš život nakratko pretvori u život na turneji?

Iako turneja podrazumijeva puno ljudi ja sam i dalje samotnjak. Na koncerte i u hotele stižem sam pa se tako i nakon intervjua, kao što je ovaj, povučem u svoju sobu i ostajem tamo dok nije vrijeme za polazak. Dakle, moj život na turneji ne razlikuje se po mnogočemu od mog života kada nisam na turneji.

Kome vjerujete kada se radi o vašoj glazbi? Da parafraziram – postoji li netko tko sudjeluje u procesu nastanka vašeg albuma, a da to nije netko od bliskih suradnika koji s vama rade na albumu?

Ne, ne postoji takva osoba. Tome je tako jer smatram da ljudi nikada nisu u potpunosti iskreni. Recimo, kada za mišljenje pitate nekoga kome se divite i tko se divi vama teško je procijeniti je li taj netko rekao da mu je to što vi radite sjajno zato jer je iskren ili zato jer vam se divi i zna da taj odgovor od njega očekujete. Upravo zato jer se i vi divite njemu. Ne znam ima li ovo previše smisla drugima, ali meni ima. Iz istog razloga ne čitam niti kritike na svoj rad – jer ne vjerujem da su zaista iskrene.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_video link=”https://www.youtube.com/watch?v=vuYm4QRvDmw”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]

Čime se još bavite osim glazbom? Što vam ispunjava vrijeme kada to nisu note?

Na žalost, bavim se isključivo i samo glazbom (smijeh). Kada kažem ‘na žalost’ ne mislim to u nekom lošem kontekstu, ali istina je da nisam toliko raznovrstan po pitanju svojih hobija pa je eto glazba u kontekstu onoga što me okupira zapravo jedina stvar koju bi mogao podvesti hobi koji je ujedno i posao. Ako ništa drugo, glazbi sam barem posvećen u potpunosti.

Tko brine o vašem online životu i što općenito mislite o našem postojanju u tom online svijetu? Jesu li naš offline i online život danas uopće odvojivi?

Ja o tome uopće ne brinem jer me to niti ne zanima. Ponekad me čak i zabavlja otići na Facebook, ali to nipošto nije aktivnost koju prakticiram na svakodnevnoj razini. O mom ‘online’ životu brine moja izdavačka kuća. Ja Facebook posjećujem jako rijetko.

U jednom vašem intervjuu rekli ste da ste nakon Tourista željeli napraviti nešto potpuno drugačije. I eto, sada je tu album St Germain. Imate li neku ideju o tome kako će zvučati vaš idući projekt? Hoćete li se ovim ‘potpuno drugačije’ receptom voditi i u budućim projektima?

Iskreno, još uvijek nemam pojma kako će moj idući projekt izgledati jer je i St Germain još uvijek relativno ‘svjež’. Trenutno je fokus na koncertima, a treba raditi i na promociji… Ipak, ono što mogu reći gotovo sa 100 postotnom sigurnošću je to da mi za novi projekt neće trebati (predugih) 15 godina. Već sad razmišljam o tome što je sljedeće; recimo, jako me intrigira američki blues i jako me privlači ideja pomiješati taj žanr sa suvremenom i house/deep house glazbom.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Comments

  1. […] dotičnog, ako ćemo biti iskreni). Nama je taj koncert prvenstveno bio prilika da upoznamo i intervjuiramo čovjeka koji je svojim zvukom označio jedan krasan period elektronske glazbe, a ovo je ujedno i prvo od dva medijska pokroviteljstva na koja smo u toj prošloj 2015. bili i […]