If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

STEREOTIP: Nova nestereotipna večer u (pomalo stereotipnom) Zagrebu

Posted on 28/10/2014 by Transmeet-BPM

Stereotip (grč. prema stereotipija), preneseno: ono što se ponavlja uvijek na isti način; ukalupljenost, neoriginalnost, banalnost. Pridjev: stereotipan. Ipak, ono što nam slijedi druge nedjelje u studenom sve je samo ne doslovna definicija riječi stereotip iako je program upravo tako nazvan. Ovaj Stereotip o kojem mi pišemo novo je događanje čije će se debitantsko izdanje održati u nedjelju 9. studenog u Kinu Mosor s početkom u 17 i trajanjem do 02 sata.

tekst: tena škiljević

U goste nam dolazi planetarno popularni i isto toliko zauzeti Dixon koji će se zagrebačkoj publici predstaviti cijelih šest godina nakon zadnjeg nastupa u Aquariusu i to raskošnim četverosatnim glazbenim setom. Pored osnivača glazbenog labela Innervision i Berlinera s privremenom zagrebačkom adresom – Dixona, sve moguće izvedenice techno, house, tech-house, acid house, deep house, chicago house i ostalih uzbudljivih, repetitivnih a opet melodioznih plesnih pravaca predstavit će aktivni i uzbudljivi domaći producenti i DJ-i: Petar Dundov, Felver, Omar, Homeboy i Mimi.

Uoči ovog zanimljivog događaja popričali smo s domaćom snagom organizacijskog dua, Marijanom Felverom. Po nekima ‘enfant terrible’ domaće DJ scene, a po nekima najbolji DJ koji je ikad miksao na ovim prostorima. U svakom slučaju, Felver je legenda zagrebačke underground scene i jedan od najzaslužnijih za ucrtavanje Zagreba i Hrvatske kao destinacije za kvalitetan clubbing i partijanje, budući da Stereo Studio, njegov najpoznatiji projekt, koji se i danas smatra jednom od najsvjetlijih točaka domaće plesne scene, možemo slobodno staviti rame uz rame sa bilo kojim svjetskim clubbing serijalom iz tog vremena.

Za početak, od kud ideja, inicijativa i elan za ovaj ambiciozan i po svemu sudeći sjajan projekt čiju ste ljestvicu već u startu postavili jako visoko, a s druge pak strane nije li Dixon pomalo ‘ziheraški’ booking s obzirom na njegov trenutni ‘planetarno popularni’ status?

U Vašem se pitanju krije i mali dio odgovora. Naime, kako je Steffenov (Dixonov) planetarno popularni status, s kojim dolazi i njegov za zagrebačke uvjete apsolutno “nepopularan“ honorar, pomisli da ga u redovnim programima klubova kojih sam sporadičan sudionik na klasičan način bukiram brzo su se rasplinule. Njega je pak životni put u Zagreb doveo, na evo već nekoliko mjeseci, pa smo imali sreće da dvadesetogodišnje poznanstvo i prijateljstvo sada još više intenziviramo kroz sasvim uobičajena druženja dvojice prijatelja u jednom gradu, popraćena evociranjima sjećanja i kompiliranjima raznoraznih događaja. Stoga, usudio bih se reći da je Steffen zapravo bukirao mene. Dopala me je tako aktivnost osmišljavanja projekta koji će na najbolji mogući način premostiti statuse i trenutne mogućnosti, a u isto nam vrijeme omogućiti da radimo ono što nas najviše motivira.

Zašto je i kako odabir lokacije za premijerno izdanje pao upravo na kino Mosor i je li radno vrijeme samog prostora definiralo trajanje partija koje ste u najavi mudro preokrenuli u svoju korist?

Najzanimljivije je zapravo kako s radnim vremenom Mosora, za kojeg su me ljudi odgovorni za prostor zamolili da ga ubuduće nazivam produkcijom kulture “Aplauz” pa to evo i činim, zapravo i nismo imali problema. Ono što nas je definiralo jest Steffenova satnica koja je, obzirom na njegovu trenutnu poziciju vodećeg svjetskog DJ-a više nego ispunjena, pa smo na “korištenje” dobili nedjelju – dan koji je ideju o popodnevnom izlasku nametnuo sam od sebe. Još ćemo vidjeti hoće li se ovakva popodnevno predvečernja postavka radnog vremena pokazati kao uspješna, no moram priznati kako jest izazvala pozornost. Ono što je meni još i važnije, pobudila je zainteresiranost za odlazak u klub mnogih mojih prijatelja koji su se od klasične zagrebačke klupske ponude po mom mišljenju i previše udaljili.

Tko sve stoji iza ideje, koncepta i ostalih ‘produkcijskih’ poslova? Drugim riječima, tko su ljudi ‘iz sjene’?

Do sada sam pričao o glavnom pokretaču, no rekao bih kako su tu još mnogi moji prijatelji i poznanici s kojima trenutno na razne načine dijelim vrijeme. Volim stvaran i opipljiv život oko sebe, ali volim i privide, a kako potpuno živim raspoloženja, tako se prepuštam i raznim utjecajima pa pretpostavljam da se u takvim situacijama onda i događaju ta moja kreativna preslagivanja i izbori. Umjesto nespretnog nabrajanja u kojem uvijek postoji i mogućnost nečijeg izostavljanja, reći ću sljedeće – da nisam okružen ljudima koji me svakodnevno potiču i inspiriraju, siguran sam da se početna ideja projekta ne bi mogla realizirati.

Zadnji dio najavnog PR-a odaje kako će se Stereotip svaki put udomaćiti na nekoj drugoj lokaciji…

Ja sam znao ludovati za svakojakim specijalnim prostorima, no nemogućnost dolaska do svih koje izaberem tada kada ja to hoću iskristaliziralo mi je motiv i želju savladavanja onog datog. Na taj su mi način svi prostori postali zapravo jednako dobri, a kako u svakom od njih ujedno vidim mogućnost za prigovor, ta igra oslikavanja je ono što mi je zanimljivo. To me uzbuđuje i veseli.

Druga je pak stvar da li baš u svakom prostoru i u svakom trenutku možemo postaviti i zvučne sisteme koji ih pretvaraju u klub. To je zapravo ključan trenutak i on određuje definitivni izbor, no u kakvim društveno-politički i socio-kulturnim atmosferama trenutno živimo, naravno da i u njemu uvijek ostaje doza rizika. Da, ideja je da za sada zauzimamo samo neklupske prostore. No, kao što sam već i rekao, mogućnost za prigovor je uvijek otvorena.

Je li Stereotip nastavak Stereo Studija, njegov novi početak ili nešto treće?

Nešto treće.

U zadnje vrijeme, osim povremenih gostovanja na festivalima i u ponekom zagrebačkom klubu, tvoje setove nismo bili u prilici slušati prečesto. Zašto? Gdje si bio i što si radio?

Valjda se s vremena na vrijeme čovjek posveti nekim stvarima više, a nekima manje, pa sam jedno vrijeme ja bio onaj spomenuti čovjek iz sjene. Da sam se više angažirao oko glazbene produkcije i njene promocije, vjerujem kako bi i moja prisutnost bila mnogo veća. Čini mi se da je u odnosu na situaciju unatrag tri, četiri godine moja prisutnost na sceni čak dosta i česta.

Mnogi te opisuju kao izvođača i promotora. Koju ulogu voliš više i zašto?

Moram priznati da sam tijekom godina naučio ne samo igrati nego i uživati u objema ulogama. Bistreći pojmove izvođača i promotora nepotrebno bismo se potrošili, a na kraju opet ne bismo stigli nigdje. Na našoj sceni, pogotovo u njenim počecima, jedna uloga uvjetovala je drugu. Ukratko, izvođač je taj koji je sam preuzimao ulogu promotora i na taj način privlačio i zagovarao upravo one bliske njemu samome. Iako su vidljivi pomaci u profesionalizaciji i odvajanju izvođača od promotora, čini mi se da se kod nas te dvije uloge, upravo zbog nedovoljno razvijene strukture klupske scene, još uvijek dosta isprepleću.

Uhvati li te ponekad nostalgija za prošlim ‘zlatnim’ vremenima clubbinga ili si okrenut budućnosti? Kakvom ju uopće vidiš kada je u pitanju tzv. ‘scena’?

Ne bih taj osjećaj nazvao nostalgijom jer ona doziva prizvuke žaljenja za nečim što je prošlo. Naravno da razmišljanje o budućnosti automatski priziva i pogled u prošlost, pa prema tome i vokaciju tih “zlatnih” vremena. Ali, ja to sve vidim kao jednu scenu u kojoj je sadašnje stanje neraskidivo isprepleteno s prošlošću, i po meni jedina orijentacija, ka prošlosti ili budućnosti, trebala bi biti je li netko suštinski voli, živi i vjeruje u ono što radi, a ne isprazna fascinacija u kojoj moral i ljubav ne nalaze svoje mjesto.

Koji trenutak svoje bogate glazbeno poslovne karijere smatraš vrhuncem, a koji bi da možeš najradije izbrisao i zašto?

Vrhunac uz sebe redovito veže uspjeh, a taj mi je pojam, s današnjim iskustvom, jako teško raščlaniti, pa time i izdvojiti pojedini trenutak koji bi nosio pozitivni ili negativni predznak.
Naime, vjerojatno gostovanje u poznatijim svjetskim klubovima nosi nekakvu težinu i rangira objektivnu uspješnost glazbenog djelovanja. No, daleko sam od izdvajanja pojedinih nastupa, pogotovo onih vezanih za ona visoko cijenjena mjesta u ovome mom klubskom svijetu. Ali, kad se danas osvrnem rekao bih da je to bila svojevrsna unutarnja zabluda. Moram priznati kako su mi se pogledi i vizije tijekom godina umnogome promijenile. Možda ne bih izbrisao pojedine trenutke, ali bih svakako u njih, da je moguće, intervenirao. S druge pak strane, takvi trenutci omogućili su mi gotovo da sam u stanju preokrenuti neuspjeh u uspjeh. A i obrnuto.

Za kraj nemamo što drugo dodati nego to da svoju ulaznicu za ovo hvalevrijedno i prema svemu sudeći posebno događanje osigurajte na vrijeme. I to putem sustava Entrio ili na svim službenim pretprodajnim lokacijama Entria u Zagrebu.

Comments

  1. […] peti Stereotip u organizaciji zagrebačko-berlinskog dua poznatih producenata i DJ-eva – Felvera i Dixona. Muzej će se time naći na popisu dragocjenih ambijenata u kojima je Stereotip dosad […]