If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Teatar&Td i Kabaret Tamne Zvijezde: Oživljena avangarda i zabava forme kabareta

Posted on 22/03/2015 by LucijaK

Na pitanje što je kabaret, jednostavnim upisom pojma u Google, naići ćete na sličan odgovor: Kabaret je vrsta zabavnog kazališta čiji se program sastoji uglavnom od izvedaba šansona, skečeva, satira i kratkih predstava većinom društveno-kritičnih i političkih. Izvorno je zamišljen kao avangardno kazalište za odabranu publiku, a kasnije se razvio u komercijaliziran oblik za široku publiku.

Kad Zlatko Burić svom najnovijem projektu, lokaliziranom u prostorima Teatra&TD, nadjene ime Kabaret Tamne Zvijezde što očekivati? Zabavu ili avangardu? I jedno i drugo? Ili nešto treće?

Kabaret Tamne Zvijezde novi je projekt nehijerarhijski strukturirane grupe autora – glazbenika, hodača, zapisivača, govornika – koja zajedničku izvedbu gradi na granici između bastardizirane forme kabareta, post-industrial post-men(o)pause punk koncerta i kazališne predstave.

Suočivši se s danim opisom i nakon odgledanog čina što ga isti opisuje, sve zapravo i jest poput susreta s riječi koja govori sama za sebe – i dok će uobičajeno epopeje vlastitom djelu premašivati stranice i hraniti virtualne koncepte i ideje što nikada ne zažive na kazališnim daskama, od ove proširene rečenice, teško je više reći.

Možda je moguće još nadodati kako se dogodi jedna ljubav na željezničkoj stanici u Sesvetama, kako Mia Biondić i Sven Jakir započinju diskusiju o demokraciji, i to kako nego preko telefona – kanalnim putevima, da se Damir Bartol Indoš hvata u koštac sa željeznom oprugom (od koje je ili nije jači?), a da Marko Jastrevski postaje figura stop-motion animacije. Da je glazba odjeknula i s lima i s kovčega, baš kao ružičasti odsjaj napuštenih tvorničkih postrojenja u sumrak te da je Dina Puhovski zaključila da se valja potruditi. No, svemu ste tome u mogućnosti svjedočiti.

U tom nizu epizoda što će nas posjesti u svojevremeni vremeplov i ostaviti na stanici: „kazalište 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća u njegovom avangardnom izričaju“, pri čemu će nas direktno podsjetiti na Kuglu glumišta i postaviti pitanje: „a gdje se sakrila avangarda?“, gledatelj će se nasmijati političkome smiješku i nepromišljenom, konformističkom „da!“ (što ga portretira Biondić) kao i zabaviti u toj igri bez granica koja doslovno i figurativno otvara prostor, ali i tijelo i glas.

Ono čega se Kabaret Tamne Zvijezde neće posramiti je izmaknuta i nevidljiva struktura što banalno, ali istinito može se prozvati kaosom – Kabaret Tamne Zvijezde nije u potrazi za rješenjem ili podcrtavanjem parola, on egzistira u svojoj ogoljenosti i suprostavlja medij glasa i tijela, slike i zvuka na više prostornih razina. Krivačićevi i Jakirovi glasovi raspadat će se u otegnutom ritmu kao i gubiti u primijenjenom stroju, kroz tijela će im prolaziti iskrivljena struja glazbe jednako kao što će to činiti i na svojevrsan način u tijelu Jastrevskog, zaglušit će nas zvuk željezne opruge i zastrašiti slike trzajućih tijela koje preokupiraju posljednje minute čina „predstave“, kroz bubnjiće će nam odjekivati visoki Dinin C, ali zaplesat ćemo s Miom i Burićem i unonati se istovremeno u privlačnom ritmu Kabareta Tamne Zvijezde. Taj „nehijerajhiski projekt“ neće prezati ni od čega – ni slika prikazanih na platnu, niti onih na ekranu – kao nijedan element rekvizite ili „kulise“, glazbe pa čak i aktera, neće biti pošteđen distorzivnosti samoga ambijenta i gotovo post-apokaliptične (a ne samo post-industrijalne) atmosfere; tako spomenuta nehijerajhističnost neće obilježiti samo izvedbenu strukturu nego neće dopustiti nijednom elementu „predstave“ status nedodirljivog odnosno samodostatnog.

Kako i numera govori „u kabaretu“ i gotovo ni riječi više, tako možda i nije potrebno ništa više od toga reći jer jesmo u kabaretu! I zato što jesmo, zabavit ćemo se. Hoćemo li možda vidjeti mjesto za kakvu novu kazališnu formu (ili za oživljavanje zaboravljenih, izblijedljelih), odmoriti se od čina kazališne iluzije i uređenog spektakla te ući u taj bezgranični prostor koji se ne boji šarenila i punka, kao ni vlastite publike? Možda. Hoćemo li se zabaviti pri tome? Sigurno.