If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Tegan and Sara u Velikome Pogonu Tvornice Kulture

Posted on 11/11/2013 by ouuuuu

Kada sam u danima koji su prethodili zagrebačkom koncertu Tegan and Sare namjeru prisustvovanja otkrio sporadničnome sugovorniku, reakcija je redovito bila “Oni stariji albumi su mi bili u redu, ali ovo sada…“ . Toj skupini ujedno pripadam i sam, skloniji sam uradcima ranijega datuma njihova glazbenoga kataloga dok recentnijim poglavljima odveć i ne vladam. Kada je postalo izvjesno da je putanja njihova glazbenoga izričaja krenula u pop, slušanje svakog novog albuma , moglo bi se nazvati, hajde, letimičnim. Ipak, kada su krenule prve najave njihova koncerta gotovo instantno sam ga smjestio na osobni raspored koncerata za studeni.

Riječi: Ivan Jambrošić
Fotografije: Danijel Meštrović

Već je na cesti ispred ulaza u Tvornicu iskusnome oku moglo biti jasno da je demografskoj skupini koja se većinom pojavila te večeri draži onaj “synth“ od onoga “alter“. Po tomu se i dalo zaključiti da je ta i takva publika došla upravo uživo poslušati “Heartthtob“ – najnoviji te ujedno i najkomercijalniji album sestara Quin te njegove direktne prethodnike. I definitivno nisu ostali razočarani jer su Tegan i Sara s pratećim bandom odsvirale gotovo kompletan album koji ovom turnejom i promoviraju. Bilo je naravno i onih drugih, koji su bili u manjini, a po reakcijama na stariji materijal ih se nepogrešivo moglo locirati u dvorani. Vjerojatno i nije toliko znakovito da se takva publika pozicionirala u zadnje dijelove dvorane. Tamo je i mene zatekao moj osobni favorit “Alligator“, a valja priznati da je to bio i jedini dio koncerta kojemu sam se priključio. Ono stihova što sam znao promrmljao sam sebi u bradu, da bih, kada lirski Ja u pjesmi eksplicira razlog krokodilskim suzama, muževnim falsetom zavapio “Over you, over you“ zaštićen anonimnošću mraka zadnjega reda partera.

Tegan i Sara sasvim se solidno snalaze i u kontaktu s publikom što je, predmnijevam, rezultat neprestanih turneja. Pa smo tako u pauzama među pjesmama saznali da su sestre iznimno sretne radi dolaska u ovaj dio svijeta pred publiku koja se pojavila u tolikome broju, da na turneji većinom jedu “junk food“, da je kantautorica SOAK koja je svirala prije njih iznimno talentirana te su nam naravno i predstavile band.


“Je li vam srce ikada bilo zdrobljeno radi nekoga?“ pitala nas je Tegan, a dvoranom se prolomio vrisak odobravanja čiji ton mogu postići isključivo oni s takvom boljkom. Intermezzo je bio gotov, a pjevanje pjesama čiji stihovi, ruku na srce, mahom govore upravo o ljubavnim jadima se nastavilo. A svi znamo da je jedan od najboljih načina liječenja ljubavnih jada mladog srca terapijsko zborno pjevanje u glazbenoj ordinaciji koja prima stotine. Stihovi su samo tvoji, patnja su univerzalna. S jedne strane intimističan, što radi baladne prirode nekih od pjesama, što radi osvjetljenja kojim su sestre za vrijeme izvođenja istih bile osvjetljene, a s druge zabavan i veseo, jer ipak se radi o pop standardima, može se reći da je koncert zadovoljio apetite ciljane publike.

Po izlasku iz dvorane pitao sam svog fotografa kojom bi ocjenom do 10 ocijenio upravo doživljeno.
“Paaa, jedno 7“.
Fotograf je zborio.