If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
02

Tricky iliti kako je Split bio u pravu

Posted on 02/02/2016 by Ervin Felić

„Stay classy, Split“ je ono što smo svi kolektivno pomislili kad je izašla vijest da je Tricky ne jednom, već dva puta prekinuo koncert koji je prošli tjedan održao u Splitu jer je publika, navodno, bila toliko nezainteresirana i pričljiva da je čovjek jednostavno odšetao s pozornice usred nastupa. I iako mi je nakratko zasjala skepsa u glavi i iako sam se par sekundi češao po glavi i pokušavao zamisliti situaciju gdje ljudi pukim pričanjem nadglasavaju bend, trip-hopaste basove i duboki zastrašujući Trickyjev glas, ubrzo sam slegnuo ramenima i odlučio da će mu se dojam sigurno popraviti na koncertu u Zagrebu.

riječi : Ervin Felić
foto : Samir Cerić Kovačević
03

Koncert se održavao u Močvari što se možda može činiti kao čudan izbor na jer je prostor stvarno malen za koncert čovjeka koji predstavlja ikonu elektroničke glazbe te trećinu svetog trojstva trip-hopa i uživa kultni status među fanovima od kojih su mu neki vjerni već punih 20 godina i 12 studijskih albuma. Štoviše, Močvara bi se dala solidno popuniti samo kolaboracijama koje je čovjek sakupio u svojoj karijeri. Mene je taj izbor odmah u potpunosti oduševio jer mi mala Močvara sa svojim crnim zidovima i laganom oronulošću savršeno pristaje uz mračan i zasićen zvuk Trickyjeve glazbe. Zadnji puta sam na malo razvikanijem koncertu tamo bio na Benu Frostu  i iako me gužva malo smorila na momente, Frostovi stroboskopi i poentirano pretjerivanje sa zvukom me bacilo u neko čudno stanje istodobne očaranosti i uznemirenosti. Tako da sam bio spreman na vrlo intenzivno iskustvo i kmečanje kako mi je sva muzika pretiha i dosadna sljedećih tjedan dana.

04

Ono što sam doživio, međutim, bilo je razočaranje i frustracija na razini onog kada sam kao klinac shvatio da treniranjem karatea par mjeseci neću postati super kul majstor borilačkih vještina kao ekipa u Mortal Kombatu (svi znamo osjećaj). No, za razliku od onda, nisam odlučio odustati i vidjeti hoću li možda s cigaretom vani izgledati više kul nego sam ostao do kraja jer ipak je to Tricky a ja nisam bio na InMusicu 2009. Na pozornicu je stupio Adrian Thaws u košarkaškom dresu koji je na moj užas periodično zadizao da nam pokaže da i pedesetogodišnjaci mogu itekako biti žgoljavi, popraćen bendom, ako nemate preusku definiciju tog pojma, koji je brojio jednu gitaru i bubnjeve koji su zapravo bili jako dobri kroz cijeli koncert. Nevesela družina na pozornici ipak je zauzela suvozačko mjesto u nastupu kojim je dominirao play back koji se uključivao na svim stvarima koje su sadržavale dionice izvan pobrojanih instrumenata, što je naravno većina. Tako da su se instrumenti tu i tamo čuli uz hrapavo inkoherentno tepanje Trickyja koji je često okretao leđa publici dok je pjevao, pretpostavljam kako bi izbjegao poglede ispod zgrčenih obrva publike koja je vrlo brzo postala prilično neplesno raspoložena i počela neentuzijastično komentirati čemer koji je kapao sa zidova prepunog kluba. Zvuk je bio takav da sam u par navrata pokušao promijeniti poziciju i gurati se kroz publiku između pozornice i tonca i na kraju prihvatio da je svugdje baš loše  i zapitao se jesu li oni sami toga svjesni i je li uopće bilo barem tonske probe, nakon čega sam si opalio mentalni šamar i pomislio „Ervine, postao si ono kaj najviše mrziš“.

05

Što se tiče publike, Tricky je valjda bio dovoljno zadovoljan reakcijama pa nije odšetao s pozornice čak ni jednom (a kamoli dva puta), i čak nas je zasipao mlakim dvosložnim zahvalama kad je bilo primjereno. Bila je neka ekipa koja je ironično ušutkavala one koji su pričali glasnim šuštanjem i to mi se jako svidjelo, ali većina je zapravo popratila svaku pjesmu gromoglasnim pljeskom i malo me razočaralo koliko smo zapravo spremni podilaziti ćudljivom bogu trip-hopa koji se uvrijedi kad ekipa iz čiste dosade priča na koncertu i odbija surađivati s njim jer im daje apsolutni minimum. I eto priznajem da sam se čak i posramio zbog svoje inicijalne osude splitske publike koja, za razliku od zagrebačke, neće ničijega jarma.