If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:

Usađene ideje

Posted on 25/11/2013 by Introspekcija izvana

[vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]

Sjedite ispred ekrana, ugodno zavaljeni u svoju omiljenu fotelju, jednu od one dvije koje posjedujete, djevojku/zaručnicu/ženu ste poslali na tako zasluženi babinjak. Pivo ili ako si mažete oči da ste na soft core odvikavanju, radler je u ruci, u drugoj daljinski i očekujete sasvim mirno popodne.

Utakmica na koju ste stavili poslijednjih sto kuna namijenjenih za frizuru vaše bolje polovice počinje i pravednički osmijeh vam je na licu. Iako u tom trenutku razmišljate o tome da ukoliko joj treba toliko novca za frizuru je li po definiciji ona zaista bolja polovica od vas. Namrgođeni ste izašli iz ove rasprave sa samim sobom.
Baš kad treba početi tako željen program, na ekranu se pojavi još jedna reklama. U tom trenutku se proklinjete što niste navijač Vinogradara, barem ne biste imali ovih problema. No začudo u reklami se pojavljuje zgodna mlada djevojka, možda čak mlađa nego što biste ju smjeli gledati na ulici, ali i dalje religiozno pratite što ima za reći. Drži ona tako pivo u ruci, naravno drugu marku od ovog smeća koje vam se odjednom zgadilo, i hvali ga. Govori kako je najkvalitetnije, najhladnije, najbolje pakovano. Naravno, izbjegava cijenu. No pred kraj reklame znate da u ruci držite lošiji proizvod i skoro vas je uvjerila da ga prolijete u lavabo.
Nekoliko minuta kasnije udubili ste se u utakmicu no bitno je ono što se sada događa u vašoj podsvijesti. Borba nove ideje da izađe na vidjelo i dominira vama, vašim tijelom, toliko da ćete drugi puta kada bude potrebno refleksno posegnuti za svime što vam je mlada dama nudila. Tom boljom alternativom.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_single_image image=”5295″ img_link_target=”_self” img_size=”full”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/1″][vc_column_text]Nekoliko minuta kasnije udubili ste se u utakmicu no bitno je ono što se sada događa u vašoj podsvijesti. Borba nove ideje da izađe na vidjelo i dominira vama, vašim tijelom, toliko da ćete drugi puta kada bude potrebno refleksno posegnuti za svime što vam je mlada dama nudila. Tom boljom alternativom.
Ovdje se govori o toj jednoj ideji koja se rađa u umu, a podvaljena je od strane nas samih. Ideja koja se rodi i zavara nas u obliku želje i žudnje za nečime što nismo imali do sada samo je dobar trik koji se sprovodi već dugo vremena u ljudskim glavama. I prigrlimo ju svaki puta s isčekivanjem.
Sada se zamislite kako sjedite u špilji, dobro poznata priča i više puta ispričana, ali uvijek korisna. Sjedite u špilji i gledate tadašnji oblik zabave, racionalizirat ćemo.
Promatrate nekoliko sjena na zidu ne znajući odakle dolaze, vatra gori pored vas, toplo vam je i uživate. No te sjene su sugestivne, neke vas podsjećaju na oblike koje niste nikada vidjeli, neke liče na nešto već viđeno i zanemareno. Dakle ideje vam se tvore u glavi, razmišljate o tome što bi to moglo biti, možda je životinja, možda je čovjek, a možda i vaša sjena. Dok se iza vas odvija cijeli jedan svijet kojeg ne možete pojmiti. Divovi hodaju, patuljci bježe, nije ništa od onoga što ste zamislili. Iza vas je djevojka s bocom piva koje je prokleto skupo, ona ima desetke bora, ali vi vidite samo ono što vam je um podvalio u tom trenutku. Vidite sugestiju koja će vas oslijepiti ukoliko se okrenete. Jer um je prevarant i ne trebamo ga kriviti za to. Čitava psihologija neće odgonetnuti dubine ideja za koje je čovjek sposoban, te još bitnije, koje je čovjek sposoban usaditi drugome.
Lažne ideje koje se ušuljaju u glavu pod krinkom želje za nekakvim boljim životom, višim aspiracijama, pa čak i u obliku jednostavnih stvari poput uživanja u popodnevu koje zapravo nije vaše uživanje nego je vođeno nekim drugim smjernicama.
I onda u stan ušeta vaša draga, ljubav života, odabranica jedina. Sva sretna jer je izbivala neko vrijeme. Dobro vam je došlo to kraće vrijeme odvojenosti. Pogledate ju i tu nastane nova ideja, još se nije kristalizirala. Odmjeravate ju te se pitate je li i ta ideja usađena nečime ili je tu odvajkada, no ta ideja je: može li ona izgledati malo bolje, jesam li ja mogao odabrati bolje, zabavljati se još malo, biti nezreliji? Ništa si ne govorite, jer je to samo dio rutine.
U njenoj glavi u tom trenutku se pojavi istih nekoliko pitanja, kao preslikano. Klimnete si glavom, uputite si pogled pun razumijevanja jer shvaćate da je prekasno za traženje cimera i da ste oboje prelijeni za selidbu svojih stvari iz ovog starog i zamračenog stana. Nakon toga na red dolazi osmijeh. Ona sjedne na rub kauča do vas, počne vam pričati sve te sitnice koje hinite da slušate dok u isto vrijeme ona zna da hinite da slušate i tako oboje ostajete i dalje u toj špilji gledajući sjene, zadovoljni onime što vidite, znajući da ćete oslijepiti ukoliko se potrudite malo više, znajući da ćete pustiti te ideje da vam i dalje kolaju mozgom jer su dio vas pa makar bile i usađene od bilo kakvih božanstava i mistika.
Sutra ćete opet uživati u utakmici, Liga prvaka je, danas je tek utorak. Možda ona mala opet bude reklamirala pivo. Sutra bi ga mogao čak i probati.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]