If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
DSC_5880 copy

Utopistički feelgood Valentine Supanz

Posted on 21/05/2014 by Vijuga

Valentina Supanz izložbom otvorenom u ponedjeljak u Galeriji Kristofor Stanković, prvi put u cijelosti javnosti predstavlja ciklus slika koji nosi naziv “Utopia”. U njima na vrlo osjećajan način priča priču koja nas uvodi u svijet nevinog, istraživačkog, kreativnog i bezgraničnog svijeta mašte jedne male djevojčice Valentine.

DSC_5870

Prikazan svijet je svojevrsni mozaik sastavljen od niza prikaza u kojima bezbrižna djevojčica proživljava dane u kojima stvarnost postaje platno na kojem mašta i osjećaji slikaju jedan bezbrižni, zaigrani, dojmljivi svijet osobe koja sanja otvorenih očiju. Na devet izloženih platna moguće je vidjeti snovite prizore igre na Mjesecu, trčkaranja džunglom, ljuljanja u prašumi, leta na tepihu iznad grada, boravka u začudnoj šumi sa čudnovatim šumskim bićima, plivanje kitova u sobi, kampiranje u sobi, putovanje kroz svemir na stolcu, druženje s dinosaurima.

Djelom takvog svijeta svatko bi vjerujem volio biti, jer u njemu ne postoje brige, ograničenja i ostale nezgodnosti koje nas odrasle često udaljavaju od izvora radosti. Gledanjem Utopističkih slika moguće je osjetiti iskustvo dječjeg radosnog doživljaja stvarnosti. U Valentininim slikama, u Galeriji K. Stanković moguće je uživati do 30. svibnja.

U nastavku povjesničarka umjetnosti Nataša Pašić detaljnije objašnjava ciklus “Utopia”.

Ciklus Utopia Valentina je započela slikati u 2012. godini i predstavlja njezin bijeg od surove stvarnosti s kojom se suočila nakon procesa odrastanja. Od te stvarnosti autorica je pobjegla u nostalgični i bezbrižni svijet djetinjstva ispunjenog dječjom kreativnošću i maštom. Njezina nadrealna nostalgija stvara novu dimenziju u kojoj ne postoji sumnja, predrasude, pesimizam i brige.

“Utopijom” umjetnica oslikava svoju ideju savršenog svijeta, djetinjstva kada se osjećala zaštićeno u intimi obiteljskog doma okružena likovima iz bajki, animiranih filmova i dokumentaraca uz koje je odrastala. Promatrajući slike autorica nas pušta ne samo u intimni prostor obiteljskog doma, već i u unutarnji prostor vlastite mašte i osjećaja. Ta mašta istovremeno postaje mehanizmom obrane. Nezadovoljavajuća stvarnost zamjenjuje se fantastičnom imaginacijom u kojoj su na stvaralački način zadovoljene mnoge autoričine želje, a u stvarnosti neostvarene težnje. Njezina rješenja postaju kontradiktorna okružja imaginacije i stvarnosti u kojima su detalji slikani realističnom preciznošću uz primjese ekspresivnog izražaja.

Realan prikaz spavaće sobe kojom plivaju kitovi, blagovaone koja postaje prostor svemira iz animiranog filma, hodnik prikazan kao prapovijesni prostor s dinosaurima ili dvorište koje postaje površina Mjeseca. Ti nadrealni elementi iznenađenja i neočekivanih suprotnosti glorificiraju razdoblje života u kojem mašta određuje osobine vlastite utopije.

U odnosu na djetinjstvo, kada je um bio oslobođen uobičajene inhibicije, u odrasloj dobi često potiskujemo imaginaciju. U odnosu na djecu koncentrirani smo na svakodnevne zadatke i u rijetkim se situacijama opustimo toliko da možemo maštati.

Ciklusom “Utopia” autorica je nastojala sa uvati naivnost i nevinost vlastitog djetinjstva kroz nadrealne prikaze u kojima prividno nestaje surova
stvarnost koju sa sobom donosi odrastanje te borbu za uspjeh i afirmaciju ove mlade umjetnice.