If you can read this, your browser does not support the HTML5 Canvas.




Share selection:
the-xx-01-photo-julien-duval

The XX i pjesma leda i vatre u Boćarskom domu

Posted on 30/11/2016 by Ervin Felić

Početkom ovog tjedna ledena se fronta spustila u Zagreb izmoren trulom južinom i nesmiljenim plesanjem koje je obilježilo ovu prilično intenzivnu koncertnu jesen. Naglo zahlađenje poprimilo je pomalo simbolično značenje budući da je koincidiralo s prvim koncertom velike turneje benda The XX čija se glazba često i opisuje kao hladna, melankolična i hermetičnija od crnih kaputa i dugometražnih šalova mladih hipsterica koje su te večeri nadobudno točile pelin ispred Boćarskog doma u iščekivanju ovog važnog događaja.

riječi : ervin felić
foto : julien duval

 
Jamie za DJ pultom, Romy na gitari i Oliver na basu večer su otvorili novim materijalom i kroz cijeli koncert zagrebačkoj publici priuštili premijeru poštenog dijela svog novopečenog albuma ‘I See You’. Moram reći da se poprilično veselim njegovom izlasku jer ono što sam čuo zvuči dosta toplije od ostatka njihovih pjesama, uz više ritma i elektroničkog zvuka, kao da je Jamieu dano mnogo više prostora da razgiba svoje producentske supermoći. Nažalost, ne mogu poimence pobrojati nove pjesme koje su svirali, no ‘On Hold’, za koju je nedavno izašao i spot i permanentno se naselio na mom YouTube računu, dosta je reprezentativna i za ostatak novog materijala. To dolazi kao pravo osvježenje nakon njihovog zadnjeg albuma, ‘Coexist’, kroz koji se provlači takva melankolija i vakuum da ga je teško izdržati od početka do kraja.
 
 
the-xx-03-photo-julien-duval
 
S time na umu, bio sam dosta iznenađen izborom lokacije za održavanje koncerta, budući da u Boćarski dom stane (i bome stalo je) više od tri tisuće ljudi. Prema tome, ako se izuzme masivnost rulje, koncert je bio odličan. Trojac je bio jako dobro uigran za prvu gažu velike turneje, light show je sjajno isproduciran, a setlista, iako kratka, odabrana je jako pomno, uz savršenu ravnotežu novog materijala, sentiša, hitova i čagice. Bilo mi je jako drago što su odsvirali i par stvari iz Jamie XX-ovog solo repertoara, ali zašto su odabrali upravo ‘Stranger in a Room’, apsolutno najsporiju i najprazniju pjesmu s inače super plesnog albuma ‘In Colour’ ostaje misterij. Ipak, sav uloženi trud postaje uzaludan kad ispred tebe stoji more ljudi i napola priča, a napola pokušava plesati. Sve zajedno ostavlja nekakav dojam anksioznosti i ukočenosti kojeg sam se uspio riješiti samo na par trenutaka kroz vrhunce koncerta, unatoč svom pivu koje sam stavio u sebe. Na kraju sam se dvoumio želim li otići doma i slušati The XX u miru ili ostati gdje jesam, uz uvjet da Jamie potpuno preuzme show. Da se koncert smjestio recimo u Teatar &TD ili neki takav intimniji prostor, večer bi bila savršena.
 
 
the-xx-04-photo-julien-duval
 
Kad smo već na publici, ponovno sam, naravno, uspio stati iza dviju delikatnih dama koje je zgrozilo moje pjevanje pa su odlučile doslovno otići. Ne ispred, bliže pozornici, već prema vratima. Tako da sam polako uvjeren da je problem u meni, budući da sam u tri tjedna tri puta u ogromnoj gužvi uspio oko sebe stvoriti prostora samo pjevanjem. Na koncertu. Koji običavaju biti glasni. Osim tog incidenta, činilo se da publika, koja je navodno brojala jako puno stranih hardkor fanova, dosta uživa u svirci. Dapače, posvjedočio sam jedinstvenom fenomenu koji si još uvijek pokušavam objasniti. Naime, ispred mene su stajala dvojica likova potpuno uživljena u koncert, ali uživljena u onom intenzivno Mišo Kovač u Areni smislu. Dakle povlačenje vlastitih košulja skoro do točke pucanja, mačistički zagrljaji, par homofobnih pošalica i, najbolje od svega, ono navijačko pljeskanje u ritmu pljes-pljes-kažiprsti prema nebu kad je bend na bisu svirao ‘Angels’. I sve to uz apsolutno, majke mi, besprijekorno znanje i reprodukciju svih riječi pjesama The XX-a. Ta dvojica su mi definitivno bila najdraži dio koncerata i nadam se da ću ih opet sresti na nekom koncertu Bon Ivera ili Sigur Rósa.
 
 
the-xx-02-photo-julien-duval
 
Sve u svemu, bend je odradio odličan posao i uspio me nabrijati na novi album koji izlazi tek u siječnju i zahvalan sam što sam ih imao priliku vidjeti, pogotovo jer sam među prvim fanovima u svijetu koji su vlastitim ušnim jabučicama čuli novi materijal. Godinama mi je bilo žao što sam propustio njihov nastup na Terraneu, a nakon što je bistra ekipa iz U ime obitelji posudila upravo njihovu pjesmu za svoj bigotni TV spot, unatoč činjenici da je dvije trećine benda gej, bio sam siguran da ih više nikad neću imati prilike gledati na domaćem terenu. Tako da sam bez previše predomišljanja iskašljao 150 kn za službenu The XX majicu na izlasku i bio sretan što ne primaju kartice jer su imali i dukse. Nadam se da ću ih imati prilike ponovno gledati u Zagrebu, iako možda u nekim manje masivnim okolnostima.